Mikro muzika za makro duhovnost

Po kršćanskom shvaćanju, biti ‘sam u raju’ kontradikcija je sama po sebi. No, logika apsurda koja upravlja vrijednostima našeg ovozemaljskog života oduvijek je bila predmet propitivanja nezavisnih umjetnika.

Danas, nezavisnost je svedena, mada puno drugačije nije bilo ni u vrijeme Krista, na radikalnu i onu manje radikalnu frakciju samostalnog izdavaštva. Pred nama je najradikalniji eksponat nezavisnosti od proklamiranih društvenih vrijednosti i potreba; samoizdat, CDr, izdavača neopterećenog papirologijom i zakonitostima tržišta.

Ime tog zagrebačkog DIY nakladnika glasi ‘0.5’ (čitaj: polovina), a njegov katalog do sada broji osam vlastitih izdanja pod imenom ‘1/2’ – dakle, također polovina.

1/2, kao izvođač, publici je poznatiji kao Narrow ili Umrijeti za strojem . Njegova se lo-fi estetika glazbe i grafičkih rješenja kreće u okvirima labela kao što su Mute, 4AD, Factory ili Independent Project Records – sve redom u njihovoj ranoj fazi. Kao prvi internacionalni podvig 0.5 kao izdavača, osvanuo je beogradski Alone in Heaven.

Predstavljajući stilski iskorak u odnosu na dosadašnji opus ‘0.5 – 1/2’, njegova elegantna šetnja hibridima elektronske produkcije ponajviše duguje svoj potpis minimalističkoj estetici starih elektroničara ’60-ih. i ’70-ih. godina.

“Alone in Heaven” sporedni je projekt također beogradskog sastava Alone. I jedan i drugi bave se mogućim stanjima introspektivne svijesti u futurističkim svjetovima. Dok Alone svoja stanja stilski prepričava i kroz pop pjesmu, Alone in Heaven nastoji ih reproducirati kao sirove artefakte tih svjetova.

Uvodna “Untitled” dokument je o sakralnim kozmičkim primopredajnicima koji duhovne signale prikupljene sa zemlje pojačavaju i odašilju u duboki svemir. Pjesma “Azot” kao druga naslovnica ozvučuje te usamljene čestice koje se, iako nečujne, vrzmaju posvuda u svemiru i oko nas.

Kao deveto izdanje 0.5, EP “Untitled/Azot” koji se sastoji od pet pjesama, hrabro prebire po prošlosti sferične, nazovi ‘new age’ elektronike, u maniri autističnih radova Vangelisa recimo, bez da zadire u zvukovnu banalnost tog istog ‘new agea’.

U svojoj cijelosti “Untitled/Azot” prodire u zvučni kod inače filmskog termina protoka vremena, produžujući sadašnjost do njezinih krajnjih zaliha trajanja. Vrli slušatelj tako je primoran repetirati ovaj kratki ‘masterpiece’ do stanja kada vrijeme postaje relativan pojam, a za nagradu mu se otvaraju vrata neke više vlastite svijesti.

EP “Untitled/Azot” odiše strukturnom prozračnošću koja je ostvarena korištenjem samo jednog synthesizera i jednog glasa u dvije od pet numera. Profesionalan pristup rezultirao je izvrsnom snimkom, promišljenim redoslijedom i nažalost prekratkim uvodom u nesretno naslovljenoj “Untitled”. Zbog ta dva, uvjetno rečeno nedostatka i nepotrebne bilingvalnosti, ocjena je kratka za samo jedan korak do savršenog.