Menomena može i kao dvojac

    840

    Menomena

    Moms

    Datum izdanja: 18.09.2012.

    Izdavač: Barsuk

    Žanr: Indie Pop, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Plumage
    2. Capsule
    3. Pique
    4. Baton
    5. Heavy Is As Heavy Does
    6. Giftshoppe
    7. Skintercourse
    8. Tantalus
    9. Don’t Mess With Latexas
    10. One Horse

    Nekad cijenjena portlandska trojka, pred ovaj album postala je dvojka jer je iz Menomene izašao Brent Knopf da bi radio na svom projektu Ramona Falls. Rezultat je i bez njega vrlo dojmljiv.

    Moms” je peti po redu album Menomene i kao što sam naslov ukazuje govori o osobnim temama, odnosno vlastitim odnosima s majkama. Glazbeno gledajući, Menomena je i dalje šarolik indie rock bend koji se ne libi upotrijebiti raznolike instrumente i naknadne zahvate da glazba dobije na interesantnosti.

    Posebno dojmljiv je sam uvod albuma jer prve tri pjesme ono su po čemu je Menomena toliko cijenjena u indie svijetu. “Plumage” djelomično asocira na ritmični Blur, “Capsule” je sporovaljajuća skladba s pravodobnim bučnim uletima, dok “Pique” pripada među najbolje radove benda do sad, a uz lirički dio, posebno su dojmljivi prijelazi.

    Novi album još jednom dokazuje kako je Menomena jedan od zanimljivijih indie bendova s američke zapadne obale jer osnovnim formama i melodijama ubacuju pregršt detalja kojima pjesme dobivaju eksperimentalnu dozu, a da ona ne ubija osnovnu nit melodije.

    Muziku podržava

    Prema nekim komentarima, fanovima jasno nedostaje Knopf, ali kako zaustaviti čovjeka koji želi ići svojim putem!? Dokaz tome upravo je ovaj album koji jasno dokazuje da se može i bez jednog vrlo vrijednog i važnog člana, ako se ima jasna vizija što očekujete od benda, a ne da besciljno lutate kao što rade mnogi bendovi nakon ključnih odlazaka.

    Album je lirički obogaćen mnogim propitkivanjima odnosa, posebno unutar obitelji, a često stihovima daju naslućivati određenu art stranu što se odlično poklapa sa samom glazbom koju su uspjeli posložiti na albumu.

    Kulminacija svega dolazi u posljednjoj, mogli bismo reći i epohalnoj “One Horse” jer traje preko deset minuta, a kroz nju se prožimaju mnogi motivi kojima Menomena oduševljava. Pjesma započinje kao dojmljiva atmosferična balada, a ponegdje se uzdiže do ‘neslućenih visina’, pa u sljedećem momentu opet odlazi u minimalizam, dok pred kraj eruptira s pomalo iritantnim dvominutnim outrom. To je jednostavno Menomena

    Muziku podržava