Këkht Aräkh: old school black metal u novoj varijanti

Za recenziju kvalitetnog albuma nikad nije kasno, stoga se u sunčanom lipnju vraćamo na nešto manje sunčani travanj i album ukrajinskog one man black metal projekta Këkht Aräkh koji je ove godine izbacio svoj drugi album, “Pale Swordsman”. Album je djelo glazbenika o kojem se gotovo ništa ne zna, njegovi bi se intervjui mogli izbrojati na prste jedne ruke, ali bez obzira na svoju misterioznost, obožavateljima je odlučio dati svoju najintimniju stranu – onu romantičnu. Poznat je, također, pod nazivom Crying Orc, a njegova se glazba opisuje kao melankolična i depresivna. Slavu u underground sceni stekao je svojim prvim albumom “Night&Love” koji je kod glazbenih kritičara pokupio neloše ocjene.

Već sama naslovnica postavlja izrazito visoka očekivanja jer neodoljivo podsjeća na naslovnice albuma stvorenih devedesetih godina u Norveškoj čiji su autori postavili pravila za razvoj žanra. Naslovna fotografija izrazito je jednostavna, ali intrigantna jer u izgledu black albuma manje predstavlja više. Nemoguće je osporiti da se inspiracija vuče iz rane norveške scene, ali Këkht, za razliku od klinaca koji su žalili i palili Norveškom, stvara novi tip black metal persone koji se suprotstavlja dominaciji svojstvenoj black metalu. Këkht Aräkh jest ranjiva strana najžešćeg podžanra metala, a naslovnicom je svog najnovijeg djela to dokazao.

“Pale Swordsman” doslovno je ispričan roman kroz glazbu. Tekstovi pjesama vrte se oko Pale Swordsmana, vampira koji se ne vidi u svom ogledalu, ima blijedu kožu i željan je krvi. Svaka je pjesma novi dio priče o Paleu Swordsmanu, a sve završava melodičnom pjesmom u kojoj nema ni trunčice black metala. Čistim je vokalima ispjevana želja vampira da se očisti od zla.

Promišljenost albuma ne ostaje samo na književnom poimanju istog, već i na onom glazbenom. Uvertira u album jest lagani instrumental u kojem je jedini instrument klavir, prvo i glavno glazbalo Këkhta Aräkha. Uz bok stoje tri pjesme, “Thorns”, “Night Descends” i “In The Garden” koje predstavljaju black metal onakvim kakav on jest. Vrišteći vokali, dupli bas bubanj i lošija produkcija kombinacija su za pjesme koji će se sviđati svim ljubiteljima old school black metala. Vibre ranog najcrnjeg željeza toliko su snažne bi se album bez problema mogao smjestiti u Oslo 92’, a Këkht Aräkh rame uz rame s osnivačima žanra. Dakako, Aräkh nije kopipejstao njihove albume, već je svemu dodao dio sebe. Žestoki se black slama povremenim ubacivanjima klavirskih dionica, a teški se i laki dio albuma nadopunjuje kao puzzle. Spoj dviju naizgled nespojivih stvari tvori glazbenu masu koju je moguće nazvati remek djelom. Zadnja pjesma “Swordsman” najveće je iznenađenje albuma jer se black metal glazbenik uhvaća u koštac s čistim pjevanjem što nije ispalo loše, ali daleko je od bajnog. Pjesma je, svakako, pravo osvježenje albuma, ali vrišteći vokali Këkhtu Aräkhu definitivno bolje odgovaraju.

Këkht Aräkh, sam je po sebi, impresivan umjetnik čije bi ime trebalo odjeknuti između metalaca. Svojim je albumom “Pale Swordsman” dokazao da, osim briljantnog glazbenog uma, ima oko za estetiku, i glavu za pisanje tekstova pjesama koji su toliko dobri da bi se mogli svrstavati u poeziju. Svakako vrijedi pričekati što će još izaći iz tvornice mladog Ukrajinca, ali kako se čini, ovaj se mladić ozbiljno prihvatio glazbe. U narednim bi njegovim izdanjima mogli govoriti kao o ključnim za black metal, jer predispozicije za velike stvari mu ne nedostaju!

Autor recenzije: Tena Vizinger