Kanye West “Vultures” – daleko od Kanyeovih klasika, no ima što za reći

Nakon napetog iščekivanja, napokon je izašao prvi od najavljena tri albuma Kanyea Westa i Ty Dolla $igna pod nazivom “Vultures”. Iako je u svijetu njegovih fanova zavladala panika nakon što album nije izašao 9. veljače, točno u ponoć, album je ipak pred kraj dana stigao na Apple Music, a 10. veljače i na sve ostale bitne streaming servise (čak i na Spotify koji je napravio pomutnju i kasnio nekoliko sati).

Nakon serije kontroverznih i antisemitskih izjava koje su Kanyea koštale raskida suradnje s Adidasom i gubitka nekoliko milijardi dolara, šira javnost okrenula se protiv Kanyea u tolikom razmjeru kakav je usporediv samo s onim nakon incidenta s Taylor Swift na Grammyjima 2009. Godine.

Kada se tijekom prošle godine saznalo da Kanye West i Ty Dolla $ign tajno snimaju zajednički album u Italiji, očekivanja su postala velika, s obzirom na to da su njihove prijašnje suradnje završavale odličnim pjesmama (“Fade”, “Real Friends”, “Everything We Need”). Ono što također ovu kolaboraciju čini smislenom “na papiru” jest činjenica da je Kanye već izbacio jedan izvanredan kolaboracijski album (“KIDS SEE GHOSTS”) s pjevačem relativno sličnog stila kao što je Ty, odnosno Kid Cudijem. Ta premisa se na kraju, barem prema mom mišljenju, pokazala istinitom.

Intro albuma “Stars” laganija je pjesma koja služi kao odličan uvod u album. Bubnjevi i produkcija zvuče odlično, kao što je to obično slučaj s Kanye albumima. Ty zvuči sjajno, a zbor koji se nekoliko puta javlja kroz pjesmu dodatno usavršava pjesmu.

Pjesma “Keys to my life” nastavlja album u ljubavnom duhu, a dvojcu se u produkciji pridružuje jedan od najboljih producenata svih vremena, Timbaland. U pjesmi u pozadini čujemo “high pitched” vokale koji su jedan od zaštitnih znakova Kanyea, koji u pjesmi repa o tome kako traži svoju srodnu dušu kojoj bi se mogao u potpunosti otvoriti, kako i sam naslov pjesme sugerira. Treba spomenuti i sample “Can It Be All So Simple” legendarne rap grupe Wu Tang Clan koji odlično nakratko upada na sredini pjesme.

Žanr albuma nakratko se mijenja u pjesmi “Paid”, u kojoj možemo čuti “house” beat koji Kanyeu, kao nekome tko dolazi iz kolijevke samog žanra (Chicaga), nije nimalo stran. Pjesma je banger, Tyovi vokali su odlični, a pogotovo je zanimljiv zadnji dio pjesme na kojem se pojavljuje američki pjevač K-CI, čiji vokali uz snažne bubnjeve dodatno zapapruju ritam.

Pjesma “Talking” drugi je single albuma u kojemu po prvi puta ikada čujemo simpatično pjevanje Kanyeove kćeri North West. Pjesme je podijeljena na dva totalno različita dijela – prvi laganiji u kojemu pjeva North i drugi u kojemu se, uz zanimljivu tematiku o odgoju kćeri, ističu i harmonizirani vokali Ty Dolla $igna.

Prva klasična rap pjesma na albumu je pjesma “Back to me”. Kanye u prvom versu pjesme trči pobjednički krug i spominje svoj uspjeh u glazbenoj industriji, unatoč mnogim ljudima koja nisu vjerovali u njegov nekonvencionalni štreberski imidž, koji je i bio u potpunoj suprotnosti s tada isključivo “gangster” rap kulturom. Na drugom versu Kanye ponavlja rečenicu “Beautiful, big-titty, butt-naked women just don’t fall out the sky, you know?” koja dolazi iz filma Dogma (1999). Njegovim ponavljanjem ovoga stiha, a također i po prijašnjim njegovim pjesmama, možemo uvidjeti Kanyeovu ljubav i divljenje usmjereno prema ženama s izraženim atributima, što potkrjepljuje i cover albuma, na kojem se, prije čovjeka koji je napravio sam album zajedno s njim, ipak uspjela naći stražnjica njegove žene. Istu tu ljubav na trećem versu dijeli i američki reper Freddie Gibbs, koji ujedno pruža i najbolji feature albuma. Freddie, koji je jedan od najboljih i najpodcjenjenijih repera današnjice, shvatio je medijski prostor koji pruža album ovakvog raspona i više nego ozbiljno, dajući jako energičan verse s odličnim flowom, po kojemu mu je rijetko tko ravan, i koji kroz pjesmu mijenja s lakoćom.

Pjesma “HOODRAT” zvuči kaotično i divlje (u dobrom smislu) sve do refrena, kada Ty Dolla $ign svojim gospelskim pjevanjem u potpunosti preuzima pjesmu i daje joj emociju zbog koje je Ty, po mojem mišljenju, jedan od najboljih pjevača u rep svijetu. Mana ove pjesme je što bi joj dobro došlo dodatno miksanje. Na kraju pjesme možemo čuti boksača Mikea Tysona kako govori o veličini i genijalnosti Kanyea (pitam se tko je odlučio ubaciti ovaj govor u pjesmu???), koja kao nusprodukt ima njegov isuviše egocentričan karakter koji ga kroz cijelu karijeru dovodi u probleme.

Pjesma “Do it” jedna je od boljih na albumu. Kanye ima solidan verse, Tyev refren catchy je kao i u svakoj pjesmi do sada, a promjena beata na kraju pjesme, na koji se ubacuje američki reper YG, šlag je na tortu.

Napokon dolazimo i do pjesme koja nikako nije na nivou, a to je pjesma “Paperwork” u kojoj gostuje Quavo. Kanyeov verse je ispodprosječan, Ty ima svoj daleko najgori nastup na albumu, uz to što mu je glas loše izmiksan, a Quavov verse je nepotreban i ispodprosječan, kao i ostatak pjesme.

Na sreću, sljedeća pjesma na albumu, “Burn”, ima predivan i pomalo mladenački instrumental na kojem Kanye govori o problemima s kojima se susreo u svojoj predsjedničkoj kampanji, kao i o ugovoru s Adidasom, kojega se mogao riješiti jedino tako da potroši 8 milijardi dolara (“I burned 8 billion to take off my chains”). Tyev je refren temelj ove pjesme i čisti je užitak za slušat.

Sljedećom pjesmom “Fuk sumn” zalazimo u opasan teritorij pun očekivanja, s obzirom na to da u pjesmi gostuju Travis Scott i Playboi Carti, kao dvije najveće zvijezde kod mlađih slušatelja trapa. Beat pjesme grmi, Tyev i Cartijev refren “vozi”, međutim to je to od onoga što na pjesmi valja. Cartijevi versovi nisu pretjerano napeti još otkada je kompletno promijenio glas, još od gostovanja na Travisovom hitu “FE!N”. Travisov je verse još gori od Cartijevog, a Kanyeov “chipmunk” glas u bridgeu pjesme je katastrofa.

Prvi single albuma je pjesma “Vultures” koja je previše prosječna i koja je, kada je izašla, napravila malu paniku kod fanova ovog projekta, s obzirom na to da su ljudi imali velika očekivanja, a dobili su zaboravan instrumental i par okej versova.

Pjesma “Carnival” još je jedan pokušaj pravljenja hita uz koji se na koncertima može “rageati” (uz pjesmu “Fuk sumn”), ali ovaj puta im je taj pokušaj i pošao za rukom. Beat pjesme udara, Rich The Kid, kojega nitko nije očekivao čuti na albumu, ima odličan verse, a Kanye verse je jedan od najboljih na albumu. Ono što je najzanimljivije je to da se na pjesmi čuje skandiranje navijača kultnog talijanskog kluba Inter Milana, koje do kraja nabrijava atmosferu pjesme. Jedini je manjak pjesme verse Playboi Cartija, čiji je dosadni glas i flow bio “pojeden” od strane instrumentala.

“Beg forgiveness” produhovljeni je cover pjesme “Gabriel” engleskoga glazbenika Joea Goddarda. Chris Brown daje odličan performans unatoč tome što su mu bespotrebno produbljeni i promijenjeni vokali, što nije bio slučaj u verziji ove pjesme koja je procurila na internet prije samog albuma. Kraj pjesme na kojemu čujemo zbor kako skandira riječi “beg forgiveness” i na kojem čujemo Tyevo emocionalno izmučeno pjevanje definitivno je jedan od vrhunaca ovog albuma.

Slušanje pjesme “Good (Don’t die)” stvara dojam lebdenja i potpune slobode zahvaljujući predivnim vokalima pjevačice J. Rey Soul, koja je uskočila u pjesmu zato što je kraljica disko glazbe, Donna Summer, odbila Kanyeu dati sample svoje pjesme “I feel love”. Kanye i Ty imaju odličnu sinergiju koja se istinski osjeti po prvi puta na albumu.

Predzadnja pjesma albuma, “Problematic”, zvuči kao odjavna pjesma albuma zahvaljujući turobnim trubama i laganom klaviru preko kojega Kanye slaže stihove, koji su nešto manje interesantni i smiješni nego što ih je on vjerojatno zamislio, što je i jedan od problema ovog albuma.

Odjavna pjesma “King” služi kao ispušni ventil Kanyeu koji na snažnim bubnjevima podsjeća sve da je on, unatoč tome što ga mediji pokušavaju okarakterizirati kao ludog, bipolarnog, antisemita (što djelomično i jest), i dalje kralj, kojega loša slika u medijima ne može zaustaviti.

Suma summarum, ovo je je jedan solidan album. Naravno da je daleko od toga da parira nekim od Kanyeovih klasika, ali mislim da bi bilo previše tako što i očekivati. Album krasi interesantan i dobar izbor featurea, široka paleta ugođaja, inovativna Kanyeova produkcija i Ty Dolla $ign, koji je i više nego ispunio očekivanja. Imajući to na umu, nadam se da će izaći i ostala dva najavljena “Vultures” albuma kroz sljedeća dva mjeseca, kako je to i najavljeno (vol.2 – koji treba izaći 2. ožujka. i vol.3 – koji treba izaći 5. travnja).

Najveća mana ovoga albuma definitivno je loše miksanje zvukova u studiju. Vjerujem da Kanye i Ty zajedno imaju dovoljno novca da mogu platiti odlične audio inženjere, a vjerujem da su imali i više nego dovoljno vremena za to. U nekim pjesmama možda i možemo reći da je malo grublji zvuk i namjerno odabran, ali postoje i primjeri na kojima su vokali jednostavno pretihi u usporedbi s instrumentalom (Playboi Carti na pjesmi “Carnival”, Ty Dolla Sign na pjesmi “King” i pjesma “Burn” kao neki od primjera). Dobra je stvar što je trapu dobro poznati producent London On Da Track najavio kako radi na miksanju albuma, što znači da potencijalno možemo očekivati poliranje zvuka albuma. Takav je bio slučaj i s Kanyeovim albumom “The Life Of Pablo” (2016) koji je zvučao znatno bolje nakon što je izbačen ponovno, mjesec i pol dana kasnije.