Kako je Iron Maiden svladao Senjutsu

Šest predugih godina. Naime, toliko je prošlo od prošlog studijskog albuma Iron Maidena. Teškaši iz Londona još tamo od 2015. godine i “Book of Souls” nisu fanovima izbacili novi materijal što je najduža stanka otkako su se Bruce Dickinson i Adrian Smith vratili u bend krajem prošlog milenija. Rezultat je monstruozan. Preko osamdeset minuta glazbe na dva diska iliti za one pravovjerne, osamdeset minuta glazbe na čak tri ploče. Senjutsu je po mnogočemu posebna kolekcija pjesama, nešto drugačiji Maideni od onoga na što ste navikli slušajući njihove najveće hitove. Posvećen “taktici i strategiji”, predstavlja svojevrsni eksperiment za bend koji je s ovim uratkom konačno i definitivno potvrdio kako u četvrom desetljeću zajedničkog stvaralaštva i dalje imaju puno toga za ponuditi. Što se točno promijenilo i što je to Senjutsu, provjerite ispod.

Senjutsu kao duh vremena

Naravno, postoji razlog zašto su inače produktivni pioniri NWOBHM-a (new wave of british heavy metal) odlučili za dulju stanku. Album je dovršen još 2019. godine, no pandemija koronavirusa je natjerala bend (i cijeli svijet) na promjenu planova, pa je tako Senjutsu ostao zakopan u ladici, čekajući neke bolje dane. Mislim da se ta odluka pokazala ispravnom i duboko vjerujem da je bend pogodio u sridu izbacivši ovakav album baš u ovom trenutku.
Prije nego što okrenemo ovu recenziju u prizivanje Edddyja i društva u našem dvorištu, moramo porazgovarati o samoj snimci. Odmah na prvo slušanje, nema dileme da je ispred nas slavni sekstet. Album obiluje dugačkim solo pasažima, ratobornim refrenima i ostalim karakteristikama zbog kojih su Maideni mnogima više od benda.

No, ako očekujete čuti još jedan “Fear of the Dark” ili “Powerslave”, razočarat će te se. Iron Maiden suvereno gazi svoj put “ka sreći” bez imalo senzibiliteta za fanove koji žele slušati replike starog materijala. Uostalom, album se otvara u ratničkoj atmosferi puno sporijeg tempa, uz riff koji nagovješćuje kako ćemo se uz ovaj uradak družiti uz malo više strpljenja no što smo navikli slušajući heavz metal. Od deset pjesama na albumu, samo su dvije kraće od šest minuta trajanja. Bend si je ovog puta “uzeo” vremena, pa tako nemamo osjećaj da su pjesme nakrcane raznim elementima koji se izmijenjuju kao one trake na podu autoputa.

Primjerice, “The Writing On The Wall”, daleko najslušaniji singl u ovom ranom periodu od izlaska sadržava manje više sve što ovaj album u svojoj suštini nudi, onaj prepoznatljivi pokličii pjev koji budi osjećaj snage i zajedništva, pojmovima koji su usko vezani uz tematiku ovog izdanja. Naime Senjutsu označava posebnu granu tehnike koju upotrebljavaju ninje prilikom borbe. Radi se o nekakvom spoju prirodnih elemenata i unutarnjih čakri koje stvaraju posebnu moć kod onih koji ju pravilno prakticiraju.

Senjutsu kao prog balada

Takav je i Senjutsu. Miran poput majstora borilačkih vještina. Ipak, na nekoliko mjesta u albumu Maideni su “počastili” s najboljim iz oba svijeta. Niz “Writing On The Wall” plus “Lost In A Lost World” je skoro pa prog rock, prsti na instrumentima nisu u grču, baš prave kompozicije kakvih se ne bi posramili bendovi s Otoka s konca šezdesetih.

Ima tu i balada, album na nekoliko mjesta kreće nešto tiše, sve u znaku dolaska velike prilike ili opasnosti za slušatelja koji nikada nije siguran hoće li ga dočekati milozvučni pjev Brucea Dickinsona ili pak brzi sprint kroz neprijateljske linije kao u dobrim starim hitovima poput “The Trooper” uz kojih se može mahati zastavom.

Senjutsu je drugačiji. Ako su hit albumi Maidena osamdesetih (i ranih devedesetih) vrhunsko i pitko pivo, Senjutsu je kao vino. Kompleksniji, zahtjevniji, ali na kraju dana, nudi više. U osamdeset minuta trajanja albuma ovo izdanje ima hrpu glazbe, i to jako dobre glazbe.

Senjutsu u službi glazbe uživo

E sad, zašto je izlazak ovakvog albuma u ovom trenu dobar potez. Vjerojatno i sami znate kako je glazba Maidena napisana kako bi se izvodila u dvoranama. Uostalom, Maideni su apsolutni kraljevi turneja po Europi. Raskošna produkcija koja uvijek prati tematiku materijala koji predstavljaju idućeg bi ljeta u Europi trebala biti apsolutni hit. Uopće se ne bi čudio da Maideni odsviraju Senjutsu u potpunosti, što znači koncerte u minimalnom trajanju od dva i nešto sata. Iako su fanovi uzbuđeni jer će bend idućeg ljeta napokon na turneju kako bi promovirao novi album, do svirki nam je ostalo još otprilike osam mjeseci. Do tad Senjutsu stigne pokoriti recenzije i top liste na kraju godine, samo kako bi idućeg ljeta, vjerojatno s raskošnom orijentalnom produkcijom opet pokazali zašto su jedan od najtraženijih bendova za festivale i svirke općenito. Fanovi će biti spremni, siže nam hladnije vrijeme, novi Maideni bi nas mogli mentalno prebaciti u kalendarsku jesen.

Senjutsu uživo

Zaključno, album se bez problema može hrvati sa svim izdanjima Maidena od 2000. naovamo. Povijest ga možda neće svrstati bok uz bok klasicima poput “Number of The Beast”, ali ovo je jedan pravi solidni “tier 2” album u bogatoj diskografiji koja će evo, kroz nekoliko godina doći i do dvadesetog studijskog albuma. Prava šteta što se Zagreb nije našao na listi gradova koji će Maideni iduće godine posjetiti. Bili smo u prvotnim planovima, no covid-kriza je poremetila sve, pa tako i neumorni i neustrašivi Iron Maiden. Ako ništa ostaje nam studijska snimka ili pak izlet negdje na zapad gdje će Dickinson s Harrisom, Smithom i ostalima podučavati drevnim vještinama heavy metala s orijentalnim utjecajima. Po svim parametrima, show bi trebao biti sjajan.