Još uvijek tradicionalno dobri

Norveški Arcturus je veoma specifičan bend, ne samo kada je u pitanju njihov zvuk, nego i kompletna povijest koju karakteriziraju konstantne izmjene članova. Osim toga, uobičajeno je za njih da odjednom samo išćeznu sa scene i nakon što tračevi o njihovom raspadu dosegnu vrhunac, Arcturus izda svoj novi album.

No, da krenem iz početka. Arcturus je osnovan još davne 1987. kao death metal bend pod imenom Mortem, no 1990. mijenjaju ime u Arcturus i s deatha se prebacuju na atmosferični simfonični black metal. Prvi ‘full lenght’ album pod imenom “Aspera Hiems Symfonia” izdaju tek 1996. U slučaju da niste došli u doticaj sa spomenutim albumom, a preferirate black, toplo vam ga preporučam jer ga ja stavljam na svoj popis 10 najboljih black metal albuma.

“La Masquerade Infernale” uslijedila je već 1997. i na njoj se već jako dobro osjeća avangardni štih koji je u potpunosti zahvatio današnji Arcutusov zvuk. Vokali su veoma specifični i treba neko vrijeme da vam sjednu. Općenito, taj album je natprosječan kada je u pitanju većina drugih bendova, no ne baš zadovoljavajuć kada je u pitanju Arcturus i nakon “Symfonia” sam ga doživjela kao poprilično razočaranje.

“The Sham Mirrors” izdan nakon duge pauze od 5 godina još je jedno remek-djelo veoma eksperimentalnog zvuka i sa klavijaturama koje obaraju s nogu, posebno u stvarima “Collapse Generation” i “Radical Cut”.

Tri godine kasnije i nakon još dvije promjene vokala, dolazimo do “Sideshow Symphonies“. Vokale je na albumu odradio ICS Vortex, tako da Borknagarovski prizvuk koji se s vremena na vrijeme osjeća nije bez pokrića, a na bubnjevima je legendarni Hellhammer.

“Sideshow Symphonies” su se samo nastavile na tradiciju progresivne avangarde koja je započela još s “Masquerade Infernale” i iako je to jedan vrhunski album napravljen od ekipe vrhunskih glazbenika (osim Vortexa i Hellhammera, tu su i dva bivša člana Ulvera), donekle me i razočarao.

Klavijature su se malo utopile među ostalim isntrumentima i nisu više onako impresivne kao na prethodnim albumima, no manjak klavijatura su donekle nadoknadile puno kompliciranije gitarske dionice. Mračna atmosfera provlači se kroz cijelo stvaralaštvo ovog benda, a kulminirala je u pjesmama “Shipwreck Frontier Pioneer” i “Reflections“.

Arcuturus je definitivno bend za ljubitelje svih žanrova metala jer je njihova glazba toliko kompleksna da svatko može naći djelić za sebe. “Sideshow Symphonies” se ne isplati propustiti, makar će vam možda trebati malo više vremena da vam uđu u uho. No, ako tražite neku pitku i lako probavljivu zabavu, zaobiđite ovaj bend u širokom luku i rađe nabavite novi HIM.