Još jedan ‘nešto-core’ – love core

    968

    Boy Hits Car

    The Passage

    Datum izdanja: 25.06.2007.

    Izdavač: Golf Records / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. As Day Fades…
    2. Tonight
    3. Escape the World
    4. Sound of a Breaking Heart
    5. These Burning Memories
    6. Windswept
    7. Love’s Subtle Scheme
    8. Forever and a Day
    9. Everything
    10. You Don’t Care
    11. Beneath the Sea’s Bed
    12. This Song for You
    13. All the Love We Hold Inside
    14. Passage

    Ovaj bend je sâm za sebe uspio smisliti stil svoje glazbe, da napokon nama uskrati vrijeme za spajanje nekoliko žanrova u jedno ime. Boy Hits Car svrstavaju se u love-core, glazbu nastalu iz bijesa, strasti, energije i ljubavi. Nije to neka velika filozofija, ali definitivno se mora reći da imaju nešto svoje i nešto jako prepoznatljivo.

    Na okupu su već više od 10 godina, ali tek s prethodnim zadnjim albumom, i ovim zadnjim “The Passage” uspjeli su pozornost malo skrenuti na sebe. Turneje su odradili s Papa Roach, Incubus i System of a Down. Možda je Systeme i najbolje spomenuti jer su i Boy Hits Car u svoju glazbu unijeli nešto pomalo egzotično, ali su sve zadržali pod kontrolom i nisu se upuštali u ludosti s vokalima i ritmovima.

    Pod tim egzotičnim ponajprije se misli na 12-žičane gitare, nekakve istočnjačke dijelove (indijske, recimo) na stvarima “Tonight” i “Escape the World“, koje redovito iz alternativnijih rock kitica prijeđu u široke ljepuškaste refrene.

    Pjevač Cregg Rondell ima zbilja specifičan način pjevanja i boju glasa, pa će uvijek biti prepoznatljivi brand ovog benda, kojeg odlično prate gitare i njihove zanimljive i efektne figure (“Sound of a Breaking Heart“).

    Muziku podržava

    Uz dinamične stvari (“You Don’t Care“), pokoju metalcore melodiju u puno pitomijem i rock okružju (“Everything“), ljubav, gubitak i borbu opjevali su i na pjevnim laganicama za plažu “Forever and a Day“, “This Song for You” i zadnju “Passage” na kojoj se čuju čak i cvrčci u pozadini.

    Gitare su na većem dijelu albuma nešto između akustičnih i distorziranih, unijeli su puno dinamike, a super im paše i činjenica da zvuče kao neki ‘veseljaci’ koji su se poigrali s dosta ozbiljnim melodijama. Baš taj gušt i strast koji se zbilja osjete uvijek će im donijeti pokoju ocjenu više.

    Žestokom rocku društvo rade sitari i svakojake mandolinice, i to im daje originalnost, ali i dalje ostaje činjenica da na ovom albumu i nema neke prejake pjesme koja će ih izdvojiti od prosjeka. Na polu-grunge pjesmicama zazvuče kao neki Puddle of Mudd, a vokali i igrarije na kiticama donose im usporedbe s bendovima kao Live pitomiji System of a Down. No, i dalje ostaje problem jakog singla. Odnosno, nedostatka istog.

    Muziku podržava