Boy Hits Car
The Passage
Datum izdanja: 25.06.2007.
Izdavač: Golf Records / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ovaj bend je sâm za sebe uspio smisliti stil svoje glazbe, da napokon nama uskrati vrijeme za spajanje nekoliko žanrova u jedno ime. Boy Hits Car svrstavaju se u love-core, glazbu nastalu iz bijesa, strasti, energije i ljubavi. Nije to neka velika filozofija, ali definitivno se mora reći da imaju nešto svoje i nešto jako prepoznatljivo.
Na okupu su već više od 10 godina, ali tek s prethodnim zadnjim albumom, i ovim zadnjim “The Passage” uspjeli su pozornost malo skrenuti na sebe. Turneje su odradili s Papa Roach, Incubus i System of a Down. Možda je Systeme i najbolje spomenuti jer su i Boy Hits Car u svoju glazbu unijeli nešto pomalo egzotično, ali su sve zadržali pod kontrolom i nisu se upuštali u ludosti s vokalima i ritmovima.
Pod tim egzotičnim ponajprije se misli na 12-žičane gitare, nekakve istočnjačke dijelove (indijske, recimo) na stvarima “Tonight” i “Escape the World“, koje redovito iz alternativnijih rock kitica prijeđu u široke ljepuškaste refrene.
Pjevač Cregg Rondell ima zbilja specifičan način pjevanja i boju glasa, pa će uvijek biti prepoznatljivi brand ovog benda, kojeg odlično prate gitare i njihove zanimljive i efektne figure (“Sound of a Breaking Heart“).
Uz dinamične stvari (“You Don’t Care“), pokoju metalcore melodiju u puno pitomijem i rock okružju (“Everything“), ljubav, gubitak i borbu opjevali su i na pjevnim laganicama za plažu “Forever and a Day“, “This Song for You” i zadnju “Passage” na kojoj se čuju čak i cvrčci u pozadini.
Gitare su na većem dijelu albuma nešto između akustičnih i distorziranih, unijeli su puno dinamike, a super im paše i činjenica da zvuče kao neki ‘veseljaci’ koji su se poigrali s dosta ozbiljnim melodijama. Baš taj gušt i strast koji se zbilja osjete uvijek će im donijeti pokoju ocjenu više.
Žestokom rocku društvo rade sitari i svakojake mandolinice, i to im daje originalnost, ali i dalje ostaje činjenica da na ovom albumu i nema neke prejake pjesme koja će ih izdvojiti od prosjeka. Na polu-grunge pjesmicama zazvuče kao neki Puddle of Mudd, a vokali i igrarije na kiticama donose im usporedbe s bendovima kao Live pitomiji System of a Down. No, i dalje ostaje problem jakog singla. Odnosno, nedostatka istog.