Jesu li ovo uistinu Springsteenovi snovi?!

Sa dvanaest novih i jednom bonus pjesmom, hiperproduktivni Bruce Springsteen i njegov matični The E Street Band se, nedugo nakon izdavanja albuma “Magic” i istoimene turneje, ponovo predstavljaju mnogobrojnoj publici u više popističkom nego rock izdanju.

On je ‘Born in the USA’, za njega je USA ‘Promised Land’, ali također i ‘Land Of Hope And Dreams’. Za sebe kaže: ‘I’m A Rocker’. On je Bruce Springsteen, od milja nazivan The Boss, čudo rock scene osamdesetih i jedan od izumitelja termina stadionskog rocka.

“Working On A Dream” njegov je šesnaesti studijski album, nastao većinom u pauzama posljednje turneje s The E Street Bandom, pod producentskom palicom prijatelja Brendana O’Briena.

Novi album dokaz je da pretjerana izdavačka aktivnost (svega malo više od godine dana od izlaska prošlog albuma) može razvodniti kvalitetu materijala, i rezultirati blesavim adolescentskim pjesmama poput “Queen Of The Supermarket” i “This Life“.

“Working On a Dream” je četvrta kolaboracija između O’Briana i Springsteena, prilikom koje se uočava zvukovni napredak te odstranjenje maglovitosti Springsteenova glasa, što je glavna zamjerka posljednjem albumu “Magic” na kojem je dvojac surađivao.

S druge strane, glasni aranžmani te zvučni instrumentarij (primjerice u pjesmi “My Lucky Day“) odlike su tko-zna-koje-po-redu kolaboracije s E Street Bandom, jednim od najpoznatijih svjetskih pratećih sastava i jednim od zaštitnih znakova ovog glazbenika iz New Jerseya.

Ipak, neke pjesme su čistokrvan, jednostavan akustični pop s primjesom gospela (“The Last Carnival“), neke su kratak ritmični country (“Tomorrow Never Knows“), dok pjesmom “Good Eye“, vokalno distorziranim r’n’b’-om, Springsteen opasno nalikuje legendarnoj Watersovoj “Rollin’ And Tumblin'” kompoziciji.

U genijalnoj bonus pjesmi “The Wrestler” iz istoimenog filma Darrena Aronofskog, ovjenčanoj Zlatnim Globusom, s Mickey Rourkeom u glavnoj ulozi, demonstrirana je Bruceova kantautorsko-narativna snaga, a po svojoj jednostavnoj akustičnoj formi nalikuje produktu sa sessiona albuma “The Ghost Of Tom Joad” ili “Devils And Dust“.

Mnogostruka primjenjivost njegovih pjesama jedna je od najvećih mu karakteristika i jedan od razloga zbog kojih ovaj šezdesetogodišnji glazbenik uspijeva bez problema na stadione privući i 80.000 vrištećih duša.

Pjesma “Working On A Dream” ogledni je primjerak navedenog, gdje ona istodobno može biti korištena za kampanju američkog predsjednika, može biti radnička himna ili solidan pop komad novog The Bossova albuma.

Poistovjećivanje i pjevanje o potlačenima, zaboravljenima i nesretnima, onima koji rade od jutra do mraka, trademark je cjelokupne Springsteenove diskografije i razlog zbog kojeg neki njegovi fanovi uistinu misle da glazbenik nakon odsviranog koncerta odlazi u automobilsku radionicu gdje ga čeka redovan posao od 8-16.

Bila to poruka eskapizma (album “Born To Run”) ili poruka snažne motivacije (dijelovi albuma “The Rising“), zajednički nazivnik Springsteenova cjelokupnog rukopisa je jednostavno pozitivno razmišljanje.

Ipak, zbog novih pjesama koje samo ovaj glazbenik može ovako jednostavno napisati i energično odsvirati – “My Lucky Day” i “What Love Can Do“- Springsteen je smatran čistokrvnim rockerom a navedene dvije nove pjesme stoje rame uz rame s njegovim najboljim ostvarenjima.

Uvodna, odmetnička, osmominutna “Outlaw Pete“, d(r)uga je priča i predstavlja novitet jedino u smislu trajanja. Glazbenik se ovakvom trajanju pjesama u svojim studijskim ostvarenjima rijetko približio, a ovakvom – za njega epskom dužinom – mogu se pohvaliti samo neki njegovi koncertni uratci.

Ipak, oduvijek je imao posebnu sposobnost pričanja dugotrajne priče bez upadanja u zamku monotonije (prisjetimo se pjesme “Highway Patrolman” s albuma “Nebraska”, toliko uspješnoj da je čak Sean Penn po njoj snimio film). Također, za pisanje navedene pjesme glazbenik je zasigurno posegnuo u torbu country ostavštine gdje su ovakav narativan stil pripovijedanja i odmetnička tematika mnogo zastupljeniji nego u suvremenom popu.

No Bruce se ne odriče svrstavanja u pop vode, već se tome raduje, dok je njegova fascinacija countryem i više nego očigledna svakom tko bolje posluša neke njegove vokalne bravure. No pop, country, rock ili blues, za Springsteena nisu važni sve dok je njegov stav uvijek i isključivo rockerski, sve dok on crpi inspiraciju iz svoje tame sa ruba grada.