Iznenađenje! Vlasta Popić naša je sadašnjost…

Hrvatski novinari teško uspijevaju napraviti hype za neki mladi bend, dok su Britanci pravi maheri u tome. Vlasta Popić zasigurno je bend kojem bi hype uvelike pomogao, a ovako su došli na mala vrata.

Od najranijih dana, Vlasta Popić svirali su svugdje i malo po malo gradili karijeru i fanovsku bazu. Između ostalog, prijavljivali su se na mnoge demo festivale gdje su u principu zauzimali zapažene uloge, a baš jedna takva im je i donijela snimanje prvog albuma. To je bio pobjednički nastup na kragujevačkom Demofestu gdje su osvojili besplatno snimanje albuma u renomiranom beogradskom studiju Digimedija, a za izdavačku kuću SKC- Kragujevac.

Sad, taj spomenuti hype svakako bi mnogo pomogao da se ovaj album pronađe i na malo jačoj našoj etiketi jer budimo iskreni, i mnogo slabiji bendovi dobivaju priliku, pa zašto ne bi i naše ‘zlato’ pod imenom Vlasta Popić. Ovako imam osjećaj da dosta nezapaženo prolazi samo izdanje albuma, a mnogi su ga nestrpljivo čekali.

S druge strane, izdanje za srpskog diskografa uvelike ima smisla jer Vlasta Popić se idealno uklapa u koncept ‘Nova srpska scena’ koja je ispromovirala cijeli niz vrlo zanimljivih bendova, a mladi Varaždinci imaju podosta sličnosti s njima, posebno s njihovim perjanicama u vidu Repetitora.

Sam album “Za očnjake” svojevrsni je ‘best of’ dosadašnje karijere benda. To je vrlo čest slučaj kod mladih bendova, pa ne vidim ništa loše u tome da i Vlasta Popić iskoristi takvu formulu. U prijevodu to znači rani EP “Najjača ultimativna mašina za ubijanje” plus skladbe koje su svirali na cijelom nizu svirki.

Time smo dobili podjednak album u svakom svom dijelu s vrlo dobro isproduciranim pjesmama gdje se željela sakupiti sva energija koju čini ovaj trojac. Neke mane se osjećaju jer ponegdje zazvuče kao klinci, posebno u liričkom dijelu što im je svakako za oprostiti, ali će možda i vokalno ponekog zasmetati nedorečenost glasova. To se u uvodnim pjesmama podosta osjeća, te se gotovo i ne kuži što bend pjeva.

Bilo kako bilo, već sam ranije rekao da bend podosta zvuči na beogradski Repetitor što je svakako vrlo dobra asocijacija za neki bend, posebno iz razloga što Repetitor svi hvale na sve strane. To se u prvom redu odnosi na jednostavne tekstove i energiju koju bend kao trojac pruža, te ponekad vrlo slične glazbene trikove. Ipak, koncertno gledajući, Vlasta Popić još mnogo mora poraditi na live nastupu jer svaki put kada sam ih gledao imali su neke tehničke probleme koje baš i nisu znali prebroditi. Repetitor im je u tom dijelu udaljen nekoliko svjetlosnih godina.

Ok, dosta o usporedbama, vrijeme je ispričati pravu priču o albumu “Za očnjake”. On je baziran na indie rocku koji često uplivava u post punk tradiciju i time dobiva na zaraznosti i plesnosti pjesama. Vokalne izmjene muških i ženskih vokala daje potrebnu dinamiku skladbama, ali ponekad je to i malo isforsirano i nedorečeno, posebno zato što vokal Ivana Ščapeca nije još izmutirao na pravi način, pa žešće dionice zvuče šuplje.

Od uvodne “Savjest” vidi se da se bend upoznao s razigranošću regionalne, ali i svjetske indie rock scene zadnjih desetak, pa i više godina, koriste trikove s toplo-hladnim ritmovima koje su patentirali The Pixies što u konačnici pruža pravi efekt kakvog može pružiti jedan mladi bend.

Potom slijedi nekoliko pjesama koje smo upoznali na spomenutom EP-u uz pregršt novih od kojih vrijedi izdvojiti pjesmu “Nova” koja ima odličnu melodiju koja uvelike duguje utjecajima surf glazbe, i pjesmu “Djeca” koja svojom hipnotičnom melodijom očarava na prvu.

Za kraj bih mogao filozofirati koliko je dobro da jedan naš bend objavi prvijenac za neku srpsku etiketu jer bi svakako na nekoj našoj dobio veći prostor za promociju. Da, to je utopijska priča jer naši diskografi vrlo malo ili ništa ne ulažu u naše mlade perjanice, pa zato dobivamo prvijence kada bend već misli odustati od svirke jer su se opako približili 30-oj. Vlasti Popić sad je vrijeme izgaranja i album “Za očnjake” trebao je sad izaći.

Jasno je da tako mlad bend, koliko god koncerata odsvirao, još uvijek ima neke dječje mane, ali to nije presudno za njihovu glazbu, barem još ne u ovoj fazi karijere kad ih svi još drže za ‘mlade i nadobudne’, jedne od naših najvećih nada. Na njima je sad da porade na koncertnom dijelu programa, pa da ih više ne opterećuju neke tehničke stvari, već da pruže svu energiju koju su prezentirali na ovom albumu.

Vlasta Popić naša je sadašnjost, a ne budućnost kako mnogi etiketiraju. Moramo početi vjerovati u mlade bendove dok su oni još mladi jer u protivnom ćemo i dalje uvijek slušati jedno te isto što brzo dojadi. “Za očnjake” nije idealan album, ali je dovoljno dobar i jak da se opravdaju sva očekivanja koja su postavljena pred bend prije ovog pomalo iznenađujuće objavljenog albuma.