Iskristalizirana sredina između sanjivosti i dosade

Bend iz Melbourna Brighter Later još je jedan dokaz kako iz Australije redovno dolaze dobre stvari.

Projekt kantautorice Jaye Kranz i njenih kolaboratora donio je pravi osvježavajući uradak “The Wolves” koji je prava bajkovita i sanjiva priča s pregršt lijepih balada i polubalada koje zvuče poput uspavanki. Jaye je privukla pažnju Marthe Wainwraight pa ju je pozvala na turneju i to nije nimalo čudno jer je ovaj projekt jedna priča iz ženske vizure sa suptilnim senzibilitetom i svijesti o ženskom glasu u industriji. Ali, kao da se Jaye to ne dotiče previše jer ona pjeva za sebe i iz svojih strahova, padova i snova. Stanovita samoća je prvo što primjetite u vokalnom i tekstualnom karakteru ove kantautorice. Ona je prepuna emocija i glazbeno jako slična Mazzy Star, Joanni Newsom,a po slowcoreu koji prati album čuje se i Low utjecaj.Sanjivost je prvo što čujete i vokal to sjajno prati jer je pomalo prigušen i u nižem ključu. Sve to zvuči dosta atmosferično i lagano, bez ikakve pretencioznosti, ali ovakva glazba nije za mase jer može zvučati pomalo dosadno, ali to je dvosjekli mač ovakve glazbe jer je taj dreamy zvuk u prvom planu i potenciran do kraja. Vokal je minimalistički potpuno i tu nema sumnje. Naglasak je na pozadinskom zvuku koji prati vokal i koji ponekad prijeđe u klišej, ali vokal to priguši opet imamo dobru priču s poentiranim tekstovima i lijepom atmosferom.

“All the World” prekrasno otvara album s pomalo melankoličnom pričom koja prati i ostatak albuma. Melankolija je prava riječ za ovaj album jer prožima većinu pjesma, ali ipak s nekim suptilnim tonom radosti koja ne vrišti na sve strane, nego je zadovoljna u samoj sebi i ne pretendira zadovoljiti mase, nego ostati vjerna sebi i svojoj publici koja zna prepoznati vrijednost ovakvih projekata.

“All The Great Lakes” je najsanjivija i najmekša na albumu u kojoj tek postoje tragovi malo jačeg intenziteta vokala u refrenu.

Najjača stvar na albumu je “Come and Go” na tragu Beach Housea i Mazzy Star. Svakako će se najviše pamtiti s albuma, iako je i sljedeća “Magnolia” u tom tonu.

Kraj albuma pomalo posustaje i kao da se istrošila ta priča o uspavankama i prešle su malo u dosadu i zamor. Šteta, jer je album počeo jako dobro. Tako su “Another Day” i “Holy Water” totalno uspavljujuće, ali u lošem smislu, za razliku od početnih numera.

Brigter Later jest bacio dobro svjetlo na sebe i potrudili su se pokazati da mogu nastati dream-pop pjesme koje vas neće umoriti i koje ćete preskakati. Ukoliko želite dobru glazbu pred san ili popodnevnu siestu “The Wolves” su album za vas. U konačnici pozitivno iznenađenje, ali i s nekoliko slabijih mjesta, ovaj je album pokazao potencijal australske scene koja nam redovno servira zanimljive stvari.