Inspirativan etno-jazz album

Skopski osmeročlani sastav (pjevačica Vera i 7 patuljaka, pardon muzikanata) zove se Ljubojna i to je složenica dvije riječi: ljubov (što znači ljubav) i boj (što će reći bitka, odnosno boj).

I kad smo već kod riječi ljubav i njoj srodnih riječi, jeste li primijetili da se na južnoslavenskim jezicima ona kaže različito, ali su zato psovke identične?

Bend Ljubojna strastveno njeguje zvuk makedonskog folklora obogaćenog utjecajima jazza te je za svoje novo izdanje odlučio uglazbiti stihove pjesnika Petre M. Andrejevskog. Rezultat toga je šest pjesama na albumu “Pesna na mojata pesna“. Jedini je izuzetak “Stani Milke mamino“, koja je tradicionalna.

Album “Pesna na mojata pesna” traje 36 minuta, sadrži sedam pjesama, u svakoj dominira izuzetan vokal Vere Miloševske, a muzičari stvaraju delikatne, hipnotičke, mistične i prozračne podloge kojima dominira utjecaj njihove domovine, a ima i zvukova orijentalnog porijekla. U nevelikih 36 minuta se ne osjeća recesija u inspiraciji, iako ne bi bilo loše da je CD nešto dulji. Međutim, njima je uspjelo u 36 minuta reći ono što mnogima ne uspijeva u 70. Zvuk je na tragu poznatih kompilacija iz etikete Putumayo, dakle, iz malo odsviranih nota izvlači se puno emocija.

Zvijezda albuma je “Poplaka za sebe si“, a po trajanju epska “Stani Milke mamino” zatvara ovaj album. Grupa Ljubojna se na ovom CD-u prezentira kao eklektična, vokalno, instrumentalistički i autorski izuzetno potkovana, koja daje priliku slušatelju da uživa u ponavljajućim, ali čarobnim instrumentalističkim podlogama i suverenim glasovnim dionicama. Pjevačicu Veru zovu slavuj, jamačno zato što joj glas ne podsjeća na madam Edith iz “Allo Allo”.

Pogodna za plesanje, kao i za uživanje u hladovini, “Pesna na mojata pesna” posjeduje moć da preobrati mrzitelja etno-jazza u velikog poštovatelja tog istog žanra.