Imati ovaj album nije grijeh

Australski thrash metalci Mortal Sin postoje još od 1985. godine, i premda su se nekoliko puta ‘uspjeli’ raspasti, dogurali su do svog petog studijskog albuma. Ili drugog nakon ‘ozbiljnog’ povratka, a prvog za novog izdavača, NoiseArt Records.

Njegov najjednostavniji i najtočniji opis dao je pjevač Mat Maurer, uz basista Andya Eftichioua jedini originalni član aktualne postave, naglasivši kako je jedino što su željeli napraviti ‘jednostavan thrash metal album’.

Znamo da najjednostavnije stvari često ispadnu u najmanju ruku dobre, a takav je slučaj i s ovim albumom, koji je najmanje dobar, pa i više od toga. Pravi ‘old school’ thrash s temeljima u ranim osamdesetima, čuvene kalifornijske škole pod čijim je utjecajem Mortal Sin i nastao. Naravno, i britanskog heavy metala.

Metallica i Exodus dali bi se ovdje prepoznati, ovi prvi u konceptu pjesama, s naglaskom na gitare, drugi u razgranatosti vokalnih izvedbi, a jedno od glavnih obilježja je u pravom smislu tih riječi ‘povratak korijenima’. Jer ovo je album s jakim heavy ‘atributima’ i jasnim naznakama tko je ‘tata’ thrash metala. Puno je melodija i ‘čistoće’ u riffovima, solaže su prilagođene heavy standardima, no ne u tako velikoj količini da bi ugrozile dominaciju thrasherskih gitarskih izvedbi koje su, očekivano, noseći stupovi albuma. Bilo u ‘singl’, bilo u ‘twin’ verzijama.

Melodične se solaže fino poklapaju i preklapaju s brzim i agresivnijim thrash riffovima, vokali imaju visoke modulativne vrijednosti, od clean, pa sve do graničnih death izvedbi, i u njima se ne osjeća niti trunka napora. Jednostavno, Mat pjeva što, kako i na koji način želi, a česta back upadanja, poglavito na refrenskim dijelovima, moćan su segment svake pjesme u kojoj se pojave. Bubnjevi su također raznovrsni, od 1/1 ritmova, pa sve do brzih dupliranja, koji često djeluju presintetizirano, no da ih se ‘otrpjeti’, a jedini instrument čiji je utjecaj nekako ‘sramežljiv’ su basevi.

Za to se ne može prigovoriti produkciji, jer ona je jako dobra, na pravilan način ističe sve elemente, a sound je jasan i razborit. Isto tako, album nije ‘udri, pa bježi’, već se poradilo i na strukturi songova, ritmova ima raznih, od onih sporih, pa sve do prevladavajućih brzih i još bržih, jednostavno se razaznaje da je sve poslagivano pod posebnim nadzorom, ali i s posebnim osjećajem, tako da je spontanost, a ne šabloniziranje, neupitna.

Kontinuitet je također jedna od odlika albuma, apsolutno je nevažno počne li ga se slušati od sredine, kraja ili početka, jer jednostavno, nema pada kvalitete, nema amplituda. Album je to s gomilom dobrih pjesama, i zapravo je dosta teško izabrati neku posebno.

“Psychology Of Death” jako vuče na osamdesete, generalno je dosta brza, i iako duga skoro šest minuta, niti na moment ne gubi energičnost, pa čak ni u sporijim dijelovima koji (solaže) poprilično vuku na Kreator, kojemu ja nalik i “Burned Into Your Soul“.

“Blood Of My Enemies” najtipičniji je predstavnik thrash metala, brz i agresivan song, “Deny” je pjesma različitosti ritmova, s obračunima elegantnijih, melodijama sklonih, i drobeće-mrvećih gitarskih izvedbi, dok je heavyu najsklonija “Kingdom Of Pain“, nešto manje ‘nervozna’, ali zato jako dobra pjesma s rasponom ritmova od sporih, pa do najbržih, i sjajnim gitarskih izvedbama.

Mortal Sin je bend kojeg će sigurno mnogi nazvati ‘drugom ligom’ thrash metala, no očito je da je njihova jedina ‘greška’, osim dugogodišnjih nedefiniranih statusa, i podneblje iz kojeg dolaze. Jer do vremena koja su otvorila dostupnost glazbe putem Interneta, za njih se i nije baš, objektivno, toliko čulo u ostatku svijeta i dostupnost njihove glazbe prije ‘xy’ godina ni blizu nije bila takva kao danas.

Ovaj bi album te stvari mogao, čak i trebao promijeniti, i široj publici pokazati da se radi o jako dobrom bendu. I da ovaj album nije nikakav grijeh imati. Baš suprotno. U godini u kojoj se baš i nije dogodio album koji bi odskočio, napravio značajniji iskorak, jednoj od najgorih u posljednjem desetljeću, “Psychology Of Death” ozbiljan je kandidat za mjesto pri vrhu. Da ne bi bilo zabune, bio bi to i u drugim okolnostima od navedenih. Bez dileme.