Hana ne zna da se šali: Hana ipak misli ozbiljno

Živimo u najboljim vremenima za glazbu. Kako na stranoj, tako je lijepo vidjeti i na domaćoj glazbenoj sceni da mnogi klinci uzimaju instrumente u ruke i započinju neku svoju priču. Jedna od najnovijih jest ona benda Hana ne zna da se šali koji su ovih dana izdali svoj najavni EP.

Da, složit ću se s većinom, ime baš nije neko te je možda nekima i iritantno. Ako uzmemo u obzir da je i gramatički netočno (barem u hrvatskom jeziku) te da ga se često u FB eventima krati u HNDSŠ što je ponovno krivo, jasno je da im ime može raditi probleme. S druge strane, ime je potpuno neuobičajeno i kako bend treba imati neko ime, možda sve to u konačnici uopće nije bitno (jeste li ikad ignorirali neki bend samo zbog glupog imena ili je muzika ipak u prvom planu?!).

Prvi singl albuma bila je pjesma “San” koja je poprilično u skladu imena benda jer je bazirana na srpskoj/beogradskoj sceni. Zarazna melodija i lagano psihodelična, djelomično podsjeća na bendove s etikete više manje zauvijek, ali ipak cijeli EP ima više temelja u britanskoj (indie rock) glazbi, nego ičemu drugom.

To se jasno osjeća u uvodnoj “Zrcalo” koja je očito nastala pod velikim utjecajem mračnijih bendova, ponajprije ranih Editorsa, a uz njih bi mogli nadodati i cijelu plejadu srodnih sastava. Ako bi se trebalo nešto istaknuti kao sljedeći singl, ja bih svakako izabrao upravo ovu stvar.

Druga polovica EP-a ostavljena je za žestoku “H. H.” i “Reflektor“. “H. H.” je garažnija pjesma vrlo jake energije koja mi zvuči kao spoj modernih bendova poput Idles i Shame te nekih rutinera poput Kojota. S druge strane, “Reflektor” je jedna melodična britpop stvar koja ima neuobičajeni refren gdje se neprestano ponavlja riječ iz naslova, prvo zavijajuće kroz backvokale, a potom i urlikom glavnog pjevača.

Ne trebamo se varati, Hana ne zna da se šali jest još uvijek demo bend koji je na svojim počecima, a pri tome mislim da se dio produkcijskih zahvata mogao drugačije napraviti te je sama kvaliteta zvuka mogla biti drugačija (čitaj nijansu bolja). Ali, budimo realni, ovo je nešto novo i svježe, zavodljivo i moćno, zaigrano i prije svega uvjerljivo. Hana jest bend ekipe koja očito jako dobro prati inozemnu scenu i što se na njoj događa, pa ne treba čuditi zbog čega i zvuče toliko suvremeno, iako smo možda to već negdje nekad čuli.

Uvijek mi je lijepo vidjeti neki mladi bend koji u startu ima ono nešto, a čini mi se da Hana ima potencijal ako nastavi ovim putem. U ove četiri pjesme i gotovo 13 minuta, lako se zaljubiti… Jako lako…