Groove Armada
Edge of the Horizon
Datum izdanja: 02.10.2020.
Izdavač: BMG Rights Management (UK) Ltd
Žanr: Dance, Electro pop, Elektronika, Funk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Groove Armada je nakon desetogodišnje pauze objavila novi album Edge of the Horizon. Velika je to stvar, obzirom da se u proteklom desetljeću glazbena scena poprilično izmijenila, a Groove Armada, poznata po svom elektroničkom nu-funk stilu kojeg nerijetko pomiješa s još minimalno pet stilova, ne ostavlja puno slušateljima nego da očekuju originalnost. Posljednji albumi iz 2010. Black light i White light ostvarili su velik uspjeh stoga se i s ovim album bolje isplatilo pričekati deset godina nego zabrljati. I, je li se isplatilo? Je! Originalnost, nikad ugodnija nostalgija za dalekim vremenima i maksimalna posvećenost svakoj pjesmi su glavne karakteristike ovog albuma.
Album otvara pjesma “Get Out on the Dancefloor” (da, dajte nam još malo te soli na ranu). Vjerojatno je riječ o koincidenciji, s obzirom na trenutno stanje zabrane izlazaka i većih okupljanja. Ova pjesma kao prva na albumu uvodi nas u ono što nas čeka daljnjim preslušavanjem. A čeka nas gubljenje po plesnom podiju, čas manijakalno, kao u spomenutoj pjesmi, čas romantično i lelujajuće kao u sljedećoj. Druga pjesma naziva “Holding strong” je romantično plesuckanje u stiskavcu kroz flashback na osamdesete. Ova pjesma je ujedno i jedna od najljepših na albumu. Duet s Jamesom Alexandrom Brightom čini se kao vokalno instrumentalna simbioza nostalgičnih glazbenika. To je to, kada imaš pjesmu koja tjera slušatelja na repeat. Tako je i mene pa sam se valjda još pet ili šest puta zadržala na njoj dok nisam prešla na sljedeću. A što sam radila? Zamišljala. Mislila sam da je to samo do mene i do trenutka, ali do kraja albuma sasvim je otkrivena njegova glavna zadaća – vratite nas natrag u disko plesnjake i osamdesete gdje je glavni instrument sintesajzer, a misao vodilja – lakoća postojanja.
Treća pjesma na ovom albumu je “Tripwire” odrađena u suradnji s Nickom Littlemoreom iz Empire of the Sun. Inače, Littlemore se pojavljuje u još nekoliko stvari na ovom albumu, a njegov utjecaj osjeti se, kako u ovom pjesmi tako i u narednim. Ostvarenim gostujućim glazbenicima poput Parisa Brightledgea, koji je često surađivao s Pet Shop Boysima, Toddom Edwardsom, najpoznatijim sa suradnjom s Daft Punkom i drugima, Grooveovci su uspjeli stvoriti unikatni ambijent albuma prožet elektro danceom koji podsjeća na disko iz ranih osamdesetih. Elektro dance laganica i sintić čine se kao dobitna kombinacija za stvaranje retrospekcije na osamdesete. “Edge of the Horizon” odlično bi poslužio kao soundtrack za neki novi GTA u kojem se lagano voziš avenijom palmi, a losanđelesko sunce ti manta pogled dok na FM radiju sviraju stvari s njega.
Nadalje, “We’re free” sa supertalentiranom Roseau sigurno će pronaći put do prvih mjesta na radio postajama. Prvenstveno, opet, zbog prepoznatljivog retro zvuka i jakih lyricsa (Ooh, you’re the light after the dark, you’re river for the drown…) te umirujućeg Roseauinog vokala.
Naslovna pjesma s albuma odrađena je u suradnji sa Shee Keeps Bees i lako je pamtljiva i pjevna. Za razliku od ostalih pjesama na albumu, ova stvar odiše s najviše trance utjecaja. Ali zato je sljedeća “Lover 4 Now” s Edwardsom, istovremeno radosni i plesni vremeplov koji vozi četrdeset godina unatrag. Edwardsova vokalna izvedba izdvaja pjesmu zajedno s uglađenim disko zvukom i nostalgičnim vibracijama. Stvar je toliko dobro uklopljena u sam kontekst albuma i njegov štih. Isto se nastavlja i s “I can only miss you” (Brightledge), “Talk Talk” (Bright) i tako sve do kraja albuma kojeg zatvara ponovni poziv na čagicu. Opet je riječ o suradnji s Brightledgeom, a stvar se naziva “Dance our hurt away”. Pjesma je plesna, ali ništa dalje od toga. Po meni, za kraj je trebalo ipak ostaviti nešto zvučnije kao što je to napravljeno samim otvaranjem albuma. “Dance our heart away” je nimalo pamtljiva, a na trenutke čak i dosadnjikava. No, ne sumnjam da neće i ona naći svog kupca.
A kad smo već kod kupaca, ovaj album bi se na trenutnom glazbenom buvljaku mogao dobro prezentirati. Ljudima treba plesa, ljudima treba nostalgije, pobuđivanja uspomena, a to je ono što im Edge of the horizon pruža. Neponovljiva i prekrasna “Holding strong” i super zanimljiva “Don’t give up”, samo su dvije od većine retro nostalgičnih stvarčica koje bi se u narednim mjesecima mogle zavrtjeti na radijskim stanicama. Na koncu su brojne kvalitetne i promišljene suradnje omogućile da preslušavanjem “Edge of the Horizon” koji ne traje ni sat vremena prođemo kroz najljepša razdoblja Pet Shop Boysa, Daft Punka i Empire of the Suna. Tako da, Groove Armada, desetogodišnje čekanje se isplatilo!
