Glazba zasnovana na telepatiji

Kanadska pijanistica, skladateljica, aranžerka i voditeljica big banda koja je karijeru ostvarila u SAD-u, Carla Bley, je već četrdeset godina jedna od najznačajnijih predstavnica suvremenog orkestralnog jazza, otkako je s Michaelom Mantlerom i tadašnjim vodećim free-jazz glazbenicima okupljenim u Jazz Composer’s Orchestra, među ostalim Cecilom Taylorom, Pharoahom Sandersom, Donom Cheryem i Roswellom Ruddom, snimila album “Comunications”.

Status nekonvencionalne glazbenice spremne na rizik i istraživanje novih glazbenih mogućnosti zabetonirala je početkom 1970-ih., posebice ekstravagantnim albumom “Escalator Over The Hill” (JCOA/Aquarius Records). Za snimanje tog albuma angažirala je poznate glazbenike raznih žanrova, primjerice Jacka Brucea, Leroya Jenkinsa, Gata Barbieria, Charliea Hadena, Lindu Ronstadt i Dona Prestona.

Nakon tog albuma s Mantlerom je utemeljila izdavačku tvrtku WATT za koju objavljuje i danas. U razgovoru što smo ga vodili prigodom jedne od njezinih europskih turneja, o tome kako su pokrenuli tvrtku koja je od početka ostvarila povezanost s njemačkom izdavačkom kućom ECM, rekla je: “WATT smo pokrenuli nakon JCOA-a – Jazz Composer’s Orchestra – jer smo držali da ne bi bilo pošteno nastaviti snimati albume pod tim imenom, budući da to nije bila tvrtka za svakoga. Bila je to stvar osobnog karaktera.

Nakon prve Mantlerove ploče objavila sam svoju ploču, a zatim su to učinili Grachan Moncur, Leroy Jenkins, Don Cherry… Ostvarili su to svi iz tog kruga koji su to željeli napraviti, a kad su se svi izredali, mislili smo da to ne bi bilo pošteno ponovno raditi pa smo pokrenuli novu izdavačku tvrtku, koja je još aktivna. U ranom smo razdoblju sami u Americi raspačavali ECM-ova izdanja, no ECM je potom postao veći od nas i danas raspačava naša izdanja. To je strašno uzbudljivo.

Manfred Eicher je osebujan producent, drukčiji od ostalih. Ustrajavao je na vlastitu pristupu. Drago mi je da sam ga upoznala. Sretni su glazbenici koje on cijeni. Trebamo takve osobe.”

I svoj novi album Carla Bley je objavila za WATT. Radi se o izvedbama snimljenim sredinom 2006. u poznatom pariškom klubu The New Morning. Osim njezinih novijih skladbi na CD je uvrštena i izvedba standarda “I Hadn’t Anyone Till You“, također u njezinu aranžmanu. Za razliku od ekstremnih istupa s početka karijere, njezin je današnji pristup bogatiji, upotpunjen elementima bluesa, New Orleansa i tradicije bigbandovskog jazza, što se osjeća i u izvedbama na ovom CD-u.

Nisu rijetki ni citati poznatijih jazz skladbi koji sjajno upotpunjuju njezin rječnik. O tome kako se opredijelila za takav pristup rekla je: “O glazbi sam učila u razdoblju u kojem su mnogi glazbenici tragali za novim izričajima. Kao vrlo mlada glazbenica bila sam jedan od tragača.

Željela sam biti drukčijom. Nisam, poput većine drugih kolega, htjela svirati iste stare stvari, ali, kako sam stjecala iskustvo, postajala sam svjesna da je stara glazba od koje sam godinama bježala mnogo bolja od one koju sam stvarala kao izvornu. Tada sam se bacila na proučavanje stare glazbe. Danas držim da je najbolji jazz nastao tijekom 1940-ih. i 1950-ih. Šezdesete su bile jako uzbudljive, ali koliko je od toga ostalo? Ne toliko koliko iz 1950-ih.”

O tome kako pristupa aranžmanima rekla je: “Nisam počela kao aranžerka, nego kao skladateljica. Na aranžman gledam kao na sastavni dio skladbe. Ne skladam s namjerom da poslije pišem aranžman za skladbu. Važno je znati postaviti stvari na svoje mjesto – što treba biti prvo, što zadnje, kakav solo želiš tu, kakav tamo. To je poput koordiniranja ili neke vrste konstruiranja.”

Izvedbe uvrštene na ovaj album Carla Bley je ostvarila s big bandom koji je oformila od europskih i američkih jazz glazbenika, među kojima su i njezini stalni suradnici: trubač Lew Sollof, trombonist Gary Valente, saksofonisti Andy Sheppard i Wolfgang Puschnig, bubnjar Billy Drummond, te bas gitarist Steve Swallow s kojim je ostvarila dugogodišnju plodonosnu suradnju, uključujući i nekoliko objavljenih duo albuma. Swallow je odigrao značajnu ulogu i u ostvarenju CD-a “Appearing Nightly” koji su zajedno producirali.

O značaju suradnje sa Swallowom s kojim ostvaruje gotovo telepatsku komunikaciju, rekla je: “Nakon dugogodišnje suradnje ta se telepatija svakome događa. Ostvaruje se među osobama koje su dugo zajedno, bez obzira je li riječ o ženi ili muškarcu. Budući da dugo zajedno sviraju, u dušu se poznaju i znaju što će koji od njih učiniti u sljedećem trenutku.

Dobra suradnja važna je i zbog putovanja. Nigdje ne bih htjela otići bez Swallowa. Pišem glazbu za nj kako bi stalno bio uz mene, ha, ha, ha. On me podržava. Postavlja temelj moga zvuka. Sve se zasniva na njegovu sviranju. Kamen je temeljac građevine koju konstruiram.”

Davor Hrvoj
(Foto: Davor Hrvoj)