Gagino slavno čudovište među nogama

Trend reizdavanja aktualnih albuma nije zaobišao ni Lady GaGu koja je doktorirala na marketingu i uspješni “The Fame” okrunila nadopunjenim izdanjem “The Fame Monster” s osam čudovišnih i ljubavnih pjesama koje bi svatko volio zapjevati u nekom vrućem klubu. Smrt, seks, alkohol, seks, ljubav, seks, slava, seks, zubi, seks, telefoni i seks – sve je tu!

Prikupljenih osam materijala ‘čudovišnog’ predznaka i dalje ostaju u dimenziji bogatih i slavnih, ali ne zato što konceptualno korespondiraju, već zato što se pronašlo i dosnimilo ponešto novog materijala nedovoljnog za ukoričavanje u nasljednika, pa “Fame 2” rastvara “Bad Romance“, klupska bomba s, kroatiziranim anglofonim izrazom, ‘kukama’ i ‘udicama’.

Toliko ih je unutar isprazne priče o neostvarenoj ljubavi da lirska komponenta postaje irelevantna, dajući samonametnuto objašnjenje u korist producentskih efekata, premda bi GaGa infektivnim melodijama i adekvatno dekadentnim spotovima mogla ostvariti novi “Vogue”, ali i parirati iskusnijem pandanu dosta legendarnijeg statusa pretenzijama poput “Alejandra” (čitaj: “La Isla Bonita 2”).

Refleksija Madonne transparentna je diljem pseudo-albuma, ali i Eltona Johna u nešto umjerenijoj pijanističkoj “Speechless” posvećenoj njenom ocu. Istom iskazuje, uz talent pisanja tekstova, poznavanje instrumentarija i naznake kantautorstva. Međutim, ova okosnica albuma ne treba zavarati, jer se i dalje radi o klupskom albumu prepunom sintetičkih zvukova i vokalnih distorzija, kao u epitomu za čudovišna iskustva u “Monsteru”.

Nakon fetišizacije slave u prvoj varijanti potonji dotiče onu emocionalniju razinu u kojoj se GaGa ne prikazuje kao kučka, već osjećajna mlada žena, unatoč pokušaju prikrivanja slabosti pred muškim neprijateljem u najvećem ostvarenju albuma “Telephone” nastalom u suradnji s Beyonce koji će poharati ljestvice i prestati brojati remikseve s radijskih postaja u skoroj budućnosti.

Čudovište obara na zemlju rock dionicom “Teeth” gdje računalo ispunjeno zamjenjuje instrumentima, a sintetički glas ozbiljan vokal po prvi puta u Gaginoj skromnoj diskografiji.

“The Fame Monster” potvrdio je teze skeptika kako je GaGa ozbiljna u svom naumu da još dugo ostane ovdje i zasjeni svoje lažno čedne kolegice ne ustručavajući se otpjevati o svemu što joj je na umu, istovremeno uspijevajući vizualno šokirati mase unatoč uvriježenom uvjerenju da više ništa nije šokantno.

Co to maš međ nogami? Co to maš monstruma, GaGa?