Dvije stolice, dvije gitare i dvije legende

“VH1 Storytellers” naziv je serije jednosatnih glazbenih nastupa zamišljenih kao minimalistički koncert najvećih pjevača i kantautora današnjice u jednoj opuštenoj, intimnoj atmosferi, gdje izvođači, između svojih najvećih hitova, ležerno čavrljaju o nastanku svake pjesme, pričajući tzv. ‘behind the scenes’ priču o svojim najpoznatijim uratcima…

Glazbeni kanal VH1 u vlasništvu je MTV-ja koji također ima jedan sličan koncept (ali sa znatno manje razgovora između pjesama) – “MTV Unplugged” – koji je znatno profitirao i doživio procvat kapitalizirajući smrt Kurta Cobaina izdavši Nirvanin album “Unplugged In New York”.

I upravo tim stopama kreće i VH1 objavivši, u godini mnogobrojnih Cashovih kompilacija i filma “Walk The Line”, reizdanje albuma “Johnny Cash & Willie Nelson – VH1 Storytellers” koji je svjetlo dana prvi put ugledao prije točno osam godina.

Johnny Cash i Willie Nelson prijatelji su duže no što potpisnik ovih redova ima godina, i čuti ih (i vidjeti, ukoliko imate mogućnost pratiti ovaj program) zajedno na pozornici (nakon 1985. i legendarne “Highwaymen” turneje, ovo je prvi put da su zajedno surađivali) zaista je izniman užitak zbog lakoće kojom se Cashov topli bariton veže uz Nelsonov krhki tenor kroz 15 pjesama, sve redom najvećih hitova, nebitno radi li se o country klasicima ili njihovim vlastitim skladbama.

Oboružani samo s dvije gitare i svojim milijun dolara vrijednim glasovima, ova dva kauboja će nas u pedesetak minuta provesti kroz svoje najvažnije i najprepoznatljivije pjesme karijere: Počevši od country horrora “(Ghost) Riders In The Sky“, preko “Funny How Time Slips Away“, “I Still Miss Someone“, “Always On My Mind“, do nezaobilazne “On The Road Again“.

Cash je taj koji je nastup shvatio donekle ozbiljnije od Nelsona, s obzirom da je ispričao čitavu pozadinu nastanka svojih hitova “Worried Man“, “Flesh And Blood” i “Folsom Prison Blues“, dok je Nelson ostao rezerviran po tom pitanju napomenivši samo kako je tri svoja velika hita (“Crazy“,”Funny How Time Slips Away” i “Night Life“) napisao u svega tjedan dana. Kako i zašto su nastali nije rekao, no ne treba biti premudar da bi se zaključilo kako bi odgovor na ovo pitanje zasigurno bio u stilu “Znate, tad sam bio napušen… Događale su se i čudnije stvari…”.

I premda možda škrt na riječima, Willie Nelson zasigurno je jedan od najboljih country gitarista svih vremena, njegov jedinstveni finger-picking obojan flamenco utjecajima uistinu je nenadmašan (osobito izvanredno odsvirana “Crazy” i jazzy solaža u “Folsom Prison Blues”). Cash je na vrijeme shvatio da mu je najsigurnije pratiti Willieja sa sigurne udaljenosti, samo s akordima, dok bravure ipak treba prepustiti majstoru.

“Johnny Cash & Willie Nelson – VH1 Storytellers” jedno je od prvih izdanja iz ove edicije i na neki je način slabije od ostatka koji će slijediti, ima svojih mana (ne mislim samo na zaboravljanje teksta ili pogrešno odsvirane akorde), jer povremeno se stječe dojam kako se Cash i Nelson nisu baš najbolje snašli u ovom okruženju, da su jedva čekali kraj skrativši neke pjesme (čak bih rekao da su imali tremu), no vrhunci izvedaba svakako su u onim trenucima kad postanu nesvjesni publike koja ih okružuje vjerojatno zamišljajući se ispred kamina u kući jednog od njih, no ipak opuštena atmosfera, međusobne upadice i prijateljska podbadanja, duhovite dosjetke (osobito ona gdje raspravljaju o ‘cugi’ pijući toplu čokoladu) i općenito kvalitetna izvedba standarda u pomalo drukčijim aranžmanima od onih na koje smo navikli, čine ovaj album dobrodošlim u kolekciji svakog ljubitelja ove legendarne dvojice.