Dingospo Dali: Potpuno zaokružena cjelina

Bend pomalo čudnog imena Dingospo Dali dolazi nam iz Beograda, a nastao je 2011. Tijekom svojih demo godina bili su u vrhu mnogih natjecanja za mlade bendove, a malo po malo su došli i do albuma prvijenca koji je izdan krajem prošle godine.

Dingospo Dali je rock bend i najlakše ga je usporediti s ovdašnjim bendovima kao što su Moskva i Markiz. Razlozi leže u tome što sviraju sličnu glazbu, a ujedno imaju i ženske vokale čime ta konstatacija postaje sasvim logična. Bitna razlika jest da su naši bendovi već iskusniji, dok je beogradski na početku svoje diskografske priče.

Ako ste upoznati s radovima Moskve i Markiza, jasno vam je kako zvuče i Dingospo Dali. To je taj rock zvuk koji je spreman otići melodijski čistim linijama da se pjesma što bolje zaokruži. Refreni su dobri i često pamtljivi, pa bi ovakvu glazbu trebao voljeti radijski (i ini) eter(i).

Uvodna “Drugi svet” odlično je postavljena na prvo mjesto. Zanimljiva stvar gdje se tekstualno, ali i instrumentalno bend fino poigrava s mnogim elementima koje će potom razvijati i tijekom albuma, odišu tu vrlo svježe i dinamično, dok ostatak albuma i nije uvijek takav. Kako album odmiče, tako dobivamo sve pravocrtniju liniju koja koliko da je dobra, ipak odaje dojam da smo ovo već čuli ranije na albumu.

“Sve dok mislim da je ovo drugi svet” je album čije pjesme samostalno odlično funkcioniraju jer imaju ono nešto u sebi. Ipak, ovako kao cjelina na albumu, osjeća se prevelika ujednačenost u pjesmama i malo tog se ističe, kako po dobrom tako po zlu. Tu dobivamo osjećaj kao da smo na autopilotu, da bend radi šablonski ono što im najbolje leži i da malo toga želi izmijeniti. Možda je moj dojam krivi, vrijeme će pokazati, posebno neki naredni album.

Kako bilo da bilo, Dingospo Dali su uhu vrlo ugodni, vjerujem da uživo to djeluje još i bolje, pa pretjerana zaokruženost zvuka albuma “Sve dok mislim da je ovo drugi svet” možda i nije tolika loša stvar.