Devendra Banhart: Vjerojatno najzaokruženiji album do sad

Slušajući albume Devendre Banharta, često smo znali naići na vrlo oprečne pjesme, neke su bile čista genijalnost, dok su mnoge bile tek puke skice kojima je svakom slušatelju bilo jasno da im nedostaje mnogo toga. S albumom “Ma”, konačno smo dobili vjerojatno najzaokruženiji album njegove karijere.

I dalje je to Devendra kakvog poznajemo, opušten i zaigran folker koji se voli poigravati s raznim zvukovima, a da pritom rijetko gubi melodijsku nit. Tako i ovdje imamo niz lijepih pjesama koje se nižu jedna za drugom, te pokazuju svu osjećanost koju Devendra posjeduje.

Album je simbolično nazvan “Ma” što nužno ne znači da govori o njegovoj majci i odnosu s njom. Ipak, majčinstvo (ili roditeljstvo općenito) je neki motiv kojeg je vrlo dobro isprepleo u mnogim temama na albumu, pa tako uvijek možemo iščitati neku poveznicu dok on pjeva o smislu života, sreći, patnji, svemiru…

Glazbeno gledajući, Devendra je i dalje prvenstveno folk autor, ali kako vrijeme odmiče, tako se sve više odriče psihodelije i izraza “freak” iz izraza freak-folk, te sve sigurnije korača prema nekim tradicionalnijim shemema, pa tako ovdje imamo i nekoliko gotovo pop stvari, pa potom se okreće i bossanovi, latino ritmovima i stihovima i slično. Sve to zajedno je lijepo zaokružio zbog čega smo i dobili toliko pitak album.

Već s uvodnim skladbama počinjemo biti očarani magijom novog albuma. “Is this nice?” podsjeća na radove Burta Bacharacha, “Kantori Ongaku” mi zvuči kao da je Devendra htio napraviti nešto nalik posljednjem albumu Vampire Weekenda, dok je “Memorial” najdivnija pjesma albuma koja govori o opraštanju od najmilijih. Pred kraj albuma bih svakako izdvojio i vrlo ritmičnu “My Boyfriend’s in the Band” koja oživi inače nešto smireniji kraj albuma.

Devenra se bliži četrdesetoj godini života, pa izgleda da je s “Ma” našao svoj smiraj i neke nove motive u stvaranju svoje glazbe. Možda tu nema nekih pjesama koje će postati hit na prvo slušanje, ali to kod ovakve glazbe niti nije poanta. Te pjesme jednostavno zrače i nude emociju na tanjuru, pa s pregrštom predivnih tonova opčini slušatelja. Lijepo je vidjeti da nakon dvadesetak godina karijere i deset albuma još uvijek ima te snage.