Death metal kakav bi trebao biti

Prošla je godina bila manje-više katastrofalna za death metal. Osim rijetkih, iznenađujuće dobrih iznimaka poput Psycroptic, nije se moglo čuti baš ništa novo. Britanci Nailed na svom drugom albumu, pomalo čudnog i/ili već ‘ispranog’ naslova “Hatred, Failure & The Extinction Of Mankind“, također ne nude ništa novo.

Ali, suprotno uobičajenoj praksi, u njihovom slučaju to ne znači još jedan dosadan i očekivan album, nego kariku koja godinama itekako nedostaje ovome žanru.

“Hatred…” donosi sasvim pristojnih 28 minuta čistog, brutalnog death metal zvuka kakav se, u već standardnom, sveopćem trendu raznoraznih miješanja žanrova i eksperimentiranja s melodičnošću, predugo nije čuo.

Međutim, problem u svih osam pjesama, koliko ih album sadrži, je to što sve zvuče vrlo slično, no unatoč tome ne i zamorno i šablonizirano. Potonje je ipak stajalište koje bi se moglo primijeniti na uži krug ljubitelja dobrog, starog, čistog deatha, dok bi za široke metal mase ovaj album mogao biti nešto teže probavljiv.

Beskompromisan od prvog trenutka, ovo je album kojemu je teško odrediti vrhunac brutalnosti, ili možda zanimljivosti. Ipak, kao reprezentativan primjer o kakvome se zvuku radi, može se uzeti druga pjesma “Rupture Saviour”, sa, za ovaj album i bend, tipično ‘bolesnim’ tekstom. Nakon pomalo blasfemičnog narativnog uvoda, započinje agresivan napad bubnjeva kombiniranih s distorziranom gitarom, koja ni u jednom trenutku ne zvuči loše, jer se zanimljivi riffovi nižu jedan za drugim.

No to je nešto što vrijedi ne samo za ovu pjesmu već i za album u cijelosti. Također, ovo je pjesma u kojoj se vokal najviše iskazao, pri čemu se u izvjesnim trenucima opako približio bendovima poput Desecration i Cannibal Corpse. Nakon brze solaže, drugi dio pjesme između ostaloga donosi i dio sa sporijim tempom, u kojemu se vokal odlično snašao.

“Circle of Decay” još je jedna razorno nasilna pjesma, koja se od prije spomenute razlikuje prvenstveno po ekstremnoj brzini koja je obilježava od prve do zadnje sekunde, ali i po vokalu, koji ovdje zvuči mnogo oštrije, da ne kažem bjesnije.

Bubnjevi su definitivno najvažniji element u glazbi ovoga benda, pri čemu im poseban zvuk daju često jako naglašene činele, što se dobro može čuti u naslovnoj pjesmi, “Hatred, Failure & the Extinction Of Mankind“.

Ukratko, sve što nudi Nailed u potpunosti je na tragu velikana kao što su, primjerice, već spominjani Cannibal Corpse. Riječ je o iznimno kvalitetnom bendu, koji u vrijeme kada svi pokušavaju biti inovativni spajajući i spojivo i nespojivo, svoju inovativnost temelji na beskompromisnom zvuku kakav je nekada bio sinonim za dobar death metal, odnosno o bendu koji zvuči baš onako kako bi death metal trebao zvučati.

Međutim, tradicionalni death metal i nije nešto što traži suvremeni metal konzumerizam, pa je veći uspjeh ovakvog izdanja donekle upitan. No da će okorjeli fanovi žanra uz posljednje ostvarenje Naileda oblizivati prste, više je nego sigurno.