Daleko ispod očekivanja

Samo 18 mjeseci nakon njihovog povratničkog albuma “Archetype“, Fear Factory su izdali novi album – “Transgression“. Ne računajući dva remix albuma i Roadrunnerovo izdanje njihovog prvog neslužbenog albuma “Concrete“, ovo je njihov šesti studijski album. Nakon odličnog ‘povratka u formu’ na zadnjem albumu od ovog se očekivalo još više.

Pogotovo ako uzmemo u obzir i izjavu pjevača Burton C. Bella: “Novi Fear Factory će iznenaditi mnoge ljude!“. Burton je bio u pravu jer je ovaj album stvarno iznenadio mnoge ljude, ali nažalost ne na pozitivan način jer nudi mnogo manje od svog prethodnika. Fear Factory je jedan od bendova koji sudjelovao u definiranju metala ’90-ih. Njihova udarna kombinacija death metala i industrial utjecaja učinila ih je jednim od najpoznatijih bendova u svijetu metala.

Nakon odlaska gitariste Dine Cazaresa na kraju “Digimortal” turneje nagađalo se o njihovom raspadu, no basist Christian Wolbers zamjenjuje Cazaresa na gitari, a bas uzima u ruke Byron Stroud iz Strapping Young Lad i Fear Factory nastavljaju karijeru.

Niti nakon nekoliko preslušavanja nisam uspio izvuči iz “Transgressiona” ono što sam očekivao od jednog FF albuma. Pošto su dosad uvijek imali oko tri godine pauze između albuma, sama činjenica da ovaj izlazi već nakon 18 mjeseci zvučala je pomalo alarmantno. “Transgression” nudi samo dvanaest pjesama s tim da se ne smije zaboraviti da su od toga čak dva covera. Prvi je očajan i totalno nepotreban U2 cover “I Will Follow“. Situacija je malčice popravljena obradom Killing Jokeove “Millenium“, no i to je moglo zvučati puno bolje.

Na početku albuma nalazi par vrlo žestokih i tipičnijih stvari za Fear Factory kao što su “540,000 Degrees Fahrenheit“, “Transgression” ili pak meni najzanimljiva pjesma na albumu “Contagion“. One se odlikuju prelazima iz brzih žestokih dionica u lagane pjevne djelove u kojima dolazi do izražaja Burtonov clean vokal. Prema kraju albuma kvaliteta pjesama sve više opada i cijelokupna atmosfera tone u neku težu monotoniju koja je tek nešto malo ublažena na “Moment Of Impact“.

Da se ovdje radi o nekom drugom bendu “Transgression” možda i ne bi bio loš album, no budući da je riječ o Fear Factory, on je daleko ispod prosjeka i ne zaslužuje bolju ocjenu. Ako ste jedni od onih rijetkih koji se nisu susreli s Fear Factoryem za upoznavanje radije izaberite “Soul Of A New Machine” ili “Archetype”.