Country plus jazz čini ‘The Blues’

“Two Men with the Blues” iznimno je neobično live-izdanje i suradnja dvojice neprikosnovenih autoriteta svoga žanra. S jedne je strane bio Wynton Marsalis, jazz trubač i skladatelj, a s druge neuništivi kauboj Willie Nelson. Country i jazz, zašto ne?

Uz slavlje sedamdeset i petog rođendana i brojna retrospektivna izdanja, Nelson gotovo kao da i uživo želi napraviti retrospekciju glazbe s kojem je rastao i živio. Ulaznice za dva koncerta, 13. i 14. siječnja 2007. godine, u njujorškom Lincoln Center, bile su brzo rasprodane, no srećom po one koji nisu uspjeli ući, koncert se snimao.

Na prvi pogled, Marsalis i Nelson nemaju puno toga zajedničkoga, no treba se prisjetiti kako je blues nekada davno bio ukorijenjen i u puhačke bendove New Orleansa. Usna harmonika je zvuk vlaka, kaže Marsalis, a truba zvuk velegrada. Country iz Austina i Nashvillea susreo se s jazzom New Orleansa u jedinstvenom New Yorku.

Willie Nelson uvijek je bio osobito sklon izletima u druge žanrove (više-manje uspješno), stoga zašto ne bi na trenutak postao “Jazzman Wille”? Uistinu, zašto ne?

Veliki Miles Davis rekao je kako Nelsonova glazba ima jazz prizvuk, uostalom i njegovi nespretni uleti u stihove pjesama izvan glazbene dobe svojstveni su jazzu, pa ga nije teško zamisliti ni u toj ulozi.

U 10 pjesama albuma Nelson i Marsalis uz pratnju vrhunskog sastava izmjenjuju solodionice odajući na jedinstveni način počast jedno drugome te glazbi iz koje su potekli. Pregrubo bi bilo etiketizirati njihovu izvedbu kao blues, country ili jazz, jer spontanost i zabava doslovce pršti iz svakoga tona nekih od najprepoznatljivijih pjesama 20. stoljeća.

Etiketiranje treba ostaviti policama trgovina, a glazbu dijeliti na dobru i lošu: susret dvije srodne duše, Nelsona i Marsalisa, pripada onoj prvoj skupini.