Čak niti prosječno

“Militant Mother” drugi je studijski album skupine Nikki Puppet, koju su u jesen 2003. godine u Hannoveru osnovali pjevačica Nicky Cronewold i gitarist Christos Mamalitsidis. Prvi album im se zove “Puppet On A String”, izašao prije dvije godine, a na njemu, kao i na ovom ovdje, line up upotpunjavaju basistica Anke Sobek i bubnjar Florentin Adolf.

Debi album nisam imao priliku čuti pa ne mogu raditi usporedbe između njega i “Militant Mother”, stoga ću se osvrnuti isključivo na novo ostvarenje. Generalno gledajući, radi se o kombinaciji heavy metala i rock ‘n’ rolla, s prilozima popa, modernog rocka i punka.

Jasno je da je u ovakvom stilskom miksu najsnažniji gitaristički rad i vokalne dionice, koje po boji glasa i tonalitetu na momente podsjećaju na Julie iz Rockbitch. Upravo iz tog razloga, odnosno zbog očekivanih vokalno-instrumentalnih omjera unutar pojedinih naslova, nema razloga pretjerano pričati o ovome materijalu, koji ne izlazi previše iz matrica po kojima su inače rađeni takvi albumi.

Snažni gitaristički riffovi, melodične solaže, tipizirane drum & bas ritmike, plus spomenuti, dosta jaki vokali, te mnogo catchy elemenata, nešto je što se može dosta često čuti u djelima sličnom ovome. Usprkos takvim karakteristikama, ima nekoliko pjesama koje bi se možda i trebalo čuti, poput “Militant Mother”, srednjeritmične pjesme s najjačim pjevanjem i dosta dobrim heavy solažama, koje su još bolje u oštroj baladi “Turning In Circles“.

Najmelodičnija i najtečnija je “Words“, koju bih, da se mene pita, izabrao za singl, zatim “Platry“, koja je dobar rock ‘n’ roll, dok “Paralized“, uz heavy rock, ima i neke punk ideje.

Iako je ovdje izdvojeno dosta pjesama, ipak su one, naravno u kompletu s ostalima, kao cjelina odavno pročitane i nemaju gotovo nikakve šanse da postanu duže pamtljive. To je i glavni razlog procjene da se radi o albumu koji neće, a već se sada može reći i da nije podigao niti minimalnu količinu prašine s običnog, a kamoli s asfaltiranog puta.