Britanska banda iz horor filmova

The Horrors (ime potpuno odgovara bendu) gotovo kao da su ispali iz nekog hororca, svojim mračnim izgledom, bujnim frizurama, blijedim i našminkanim facama… Stvorili su cijelu jednu ikonografiju da bi povećali zanimanje za sebe, pa mi tako u nekim trenucima izgleda da im je imidž važniji od same svirke.

Prošla godina je bila za njih jako uspješna jer su stvorili svojevrsni kult oko sebe sa svojim frenetičnim nastupima, prihvaćanju medija, a tu je uvelike pomogao i ‘bolesni’ spot za pjesmu “Sheena Is A Parasite”. Početkom 2007. konačno su odlučili izdati svoj prvijenac kojeg su nazvali “Strange House“.

S nekim pjesmama smo se mogli upoznati već prošle godine na njihovom EP-u, a zvuk na ovom izdanju im se nije previše promjenio, i dalje je to mješavina punka i garažnog rocka s jakim gothic i surf utjecajima pomiješanih s bijesom i shizofrenijom.

Album otvara “Jack The Ripper” koja počinje vrlo lagano da bi već uskoro postala jako ‘nervozna’. Slijedi ju jedan od najboljih komada The Horrorsa “Count In Fives” nakon koje se nalazi “Draw Japan“, standardno čudna (za The Horrors) surf stvar.

“Excellent Choice” je prva pjesma koju su uopće The Horrors napisali, ujedno je i među boljima i neubičajenima jer surf ritam, jaki synthovi i bubnjevi, dva vokala od kojih je jednom jedino zaduženje da se bezrazložno nešto dere, daju do znanja koliko se ideja nalazi u ovih pet glava.

Pjesmu “Sheena Is A Parasite” sam već spomenuo u uvodu, ali nije na odmet ponoviti da im je baš ta pjesma otvorila mnoga vrata. Vrlo je bučna i nabrijanog ritma, a dotičan spot ukazuje tenziju benda ka pretjerivanju.

“Gil Sleeping” je instrumental koji u nekim trenucima zvuči kao da ga je radilo par klinaca koji su jednostavno udarali po instrumentima, “Gloves” je tipična rock stvar s prepoznatljivim rifom, a ostale pjesme dosta su slične, te ih povezuje atmosfera straha, neugode, surfa…

Pjesme koje su se već pojavile na prošlogodišnjem EP-u su bolji dio albuma, dosta visoko je bila podignuta letvica, a ostale pjesme ju većinom nisu dostigle pa izgleda kao da je ovaj ostatak dosta brzo sklepan da bi se nešto izdalo. Time se je ponešto dobilo, prvenstveno mislim na materijal za koncerte, ali su podosta izgubili na kvaliteti samog izdanja.

Ako volite ‘obitelj Adams’, ‘Zonu sumraka’, stare hororce, smatrajte “Strange House” kao odličan soundtrack za film u kojemu ste vi glavni lik, a opsjedaju vas petorica freakova iz The Horrorsa na svakom uglu dok šećete mračnim ulicama svog grada.

Ako ste u ‘drugom svijetu’, te više volite uobičajenije stvari, ovaj album neće pobuditi nikakve emocije u vama i lagano ćete prijeći preko njega.