Bez granica

Do koje je granice moguće pomaknuti glazbene žanrove pita se Andrej Kljaković sa svojom skupinom Voices of Nature da bi se nakon odslušanih 12 pjesama odgovor nametnuo sam po sebi: granice postoje samo zato da bi se mogle prijeći, jer kada znamo gdje je granica, znamo da smo iza nje posve slobodni. Album “Exotika” najljepša je posveta glazbenoj slobodi.

Voices of Nature bend je Andreja Kljakovića kojega će se neki sjetiti kao pionira jazz scene u nekadašnjoj Jugoslaviji. Jazz, rock, afrički ritmovi kao i bliskoistočni i južnoamerički elementi spajani su s folklorom Balkana tvoreći heterogenost za koju ni sam autor ne zna na koju će stranu poći.

Za “Exotiku” Kljaković kaže kako je ‘eklektična’, a sveukupno dvadeset i osam glazbenika iz cijeloga svijeta stvorilo je, pazite sad kovanice – elektro-akustični etno fusion s improvizacijama i temama blizak jazzu. Možda zvuči komplicirano, vjerojatno i jest, ali i u tome je najveća ljepota albuma.

Kada bi vas netko upitao što je ‘trodimenzionalni paralelotop razapet ortogonalnim vektorima jednakih normi?’ vjerojatno ne biste znali da je riječ o kocki. Da bi se objasnile najjednostavnije stvari, ponekad je potrebno nadrobiti hrpu ‘velikih’ i teško razumljivih riječi što je besmisleno, stoga ćemo pojednostaviti: multikulturalna ekipa donijela je sa sobom nešto iz svog podneblja, spojila različite stilove koji su progovorili kao jedno evocirajući uratke Joea Zawinula, Eumira Deodata, pa i Santane ako izuzmemo gitaru meksičkog virtuoza.

Neki će se preslušavanjem albuma prisjetiti domaće scene sredine devedesetih i jednog benda koji je neočekivano tiho iščeznuo. Zvali su se The Bastardz i svirali su sličnu glazbu, a dobra je vijest kako je upravo gitarist Zoran Jaeger – Jex prisutan na ovom albumu.

Hrabar i nadasve rizičan eksperiment u cijelosti je uspio, da je više ovakvih izvođača koji odbijaju ostati u okvirima svoga žanra, svijet bi nakon nekog vremena uistinu zvučao kao jedna melodija.