Bečka verzija britpopa

The Beth Edges austrijski je bend, a “Blank Coins, Round Dice” drugi im je album u karijeri. Kako zvuče? Rekao bih tipično britanski…

Malo retro gitara i vrlo pijevne pjesme i evo nas opet na Otoku. Ali ne, ovaj put smo u Alpama, i to u njihovom najistočnijem dijelu, glavnom gradu Austrije Beču s četvorkom koja se nazvala The Beth Edges.Okvirno ih možemo smjestiti u britpop eru ’90-ih s dodatnim utjecajima bendova poput Feeder i Glasvegas, a glavna prednost su im dobri stihovi i glazba koja je vrlo zarazna i radiofonična. Ipak, u globalu, to zna ponegdje zapeti, pa ispada kao da smo neku pjesmu već ranije čuli, ali da su Englezi možemo reći da bi sigurno bili hit bend, posebno ako uzmemo u obzir koliki hype su imali sasvim blijedi White Lies s kojima bi ih se također moglo usporediti.

Živahnije pjesme su ono što ujedno i nosi cijeli album, dok nešto mirnije skladbe često nisu te kvalitete, pa tako možemo izdvojiti pjesmu “Icy Road” koja pokazuje bendovima poput The Enemy i The Twang kako se radi moderna verzija britpopa ili “One Million Words” koja evocira na The Walkmen. Od laganijih treba izdvojiti uvodnu “Black Clouds” koja se utapa u mraku i završnu klavirsku baladu “Paris” koja zvuči kao loša kopija Coldplaya.

Kada bismo morali uspoređivati The Beth Edges s trenutnim britanskim bendovima, bezbrižno bismo ih mogli staviti u neki prosjek: dovoljno dobri da vas s vremena na vrijeme zabave, a nedovoljno dobri za išta više. Takvih bendova nažalost ima previše, pa je dobro da dolaze iz Austrije gdje je ipak tržište s takvim bendovima manje, pa mogu lakše iskočiti. “Blank Coins, Round Dice” s nekoliko pjesama svakako pokazuje da bi i mogli.