Amigo the Devil: Pjesme s ruba, pjesme odmetnika

Jedan od ponajboljih albuma ove godine onaj je Dannyja Kiranosa, poznatijega kao Amigo the Devil. “Born Against” drugi je njegov album, nasljednik “Everything is Fine” iz 2018. godine, a glazbenik je izdao i nekoliko EP-jeva. Može se s pravom reći da scena alternativnog countryja i americane prolazi kroz stanovitu renesansu zadnjih nekoliko godina – sve je više glazbenika i glazbenica koji se okreću tim žanrovima i sve je više kvalitetnih albuma koji više nisu samo za odabranu publiku, nego prolaze dobro i u mainstream vodama. Danny Kiranos jedan je od onih kantautora koji se drži jednostavnoga recepta iskrenosti i ogoljenosti, kako u pisanju, tako i u izvedbi. Svojim izričajem naginje gothic americani i southern gothicu, kroz tekstove koji govore o otpadništvu, religiji, iskupljenju, porocima, devijantnosti i smrti.

Na prvom albumu to još nije bilo toliko izraženo kao na aktualnom, no već su se tada vidjele natruhe stila koji će s vremenom ispolirati. “Everything is Fine” pjesmarica je o propalim ljubavima, ovisnosti, ludilu, alkoholu i svemu što posljedično donose sve te stvari. Pjesme poput “Cocaine and Abel”, “Hell and You”, “Hungover in Jonestown” pravi su biseri alternativnog countryja i, kao i cijeli album, svjedoče ono o čemu Kiranos želi govoriti – helping dark hearts tell their story one song at a time – kako stoji u opisu njegova Twitter profila. Mračna srca najbolje poznaju strahote ljubavi i stranputice koje ona ponekad donosi, a glazba je često najbolja terapija, kako za onoga koji je radi, tako i za onoga koji je sluša. Kiranos je itekako svjestan toga. Njegovi su tekstovi ispovjedni i transparentni, sve je otkriveno i brutalno iskreno. Njegov vokal, također, zvuči blisko, poznato i autentično. Na svakoj se pjesmi osjeti da daje sve od sebe, da pjeva iz nutrine svoga bića, boreći se s vlastitim demonima. Čak i kada zvuči kao istrenirani pjevač koji bi mogao iznijeti zahtjevnije aranžmane Kiranos ostaje prizemljen, ranjiv i dostupan. “Born Against” album je poniznosti, topline, sirovosti, ludila, tame i svjetla, čovjekovih dubina i plitkosti, nade i otpora. Sam naslov albuma referira na osnovni Kiranosov stav – agere contra.

Biti protiv svega što obmanjuje, ponižava i guši osnovne slobode. Religija se nameće kao sfera ljudskoga koja najviše zatamnjuje ono bitno, pa se Kiranos pita kako je to biti protiv i da li je rođen takav. Možda i ponajbolja numera na albumu “Quiet as a Rat” ima stihove His mom cried “Jesus Christ” as she cleaned the blood pouring out of his ears… / But it was obvious that, quiet as a rat, God was nowhere near. Prisutnost ili odsutnost boga u teškim i mračnim situacijama u ovoj je numeri ispjevana na jednostavan način, kroz bliske primjere. U njoj je najviše primjetan utjecaj Toma Waitsa, za kojeg je Kiranos potvrdio da je veliki uzor u onome što radi. Pored Waitsa, očit je i utjecaj dark cabareta u stilu The Tiger Lilliesa i gothic americane Jaya Munlyja i Those Poor Bastards. Sve je to odmetnička glazba koja propituje rubove ljudskog, liminalnost i onostranost ujedno.

“Murder at the Bingo Hall” primjer je takve cabaretski obojene numere koja pokazuje spisateljski talent Kiranosa i sposobnost da mračne stvari ispriča na prijemčiv način. “Drop For Every Hour” oplakuje gubitak koji se miri u alkoholu, uz vokal koji prenosi tu emociju toliko autentično da je nemoguće ne imati empatiju. Uz pitanje o bivanju protiv tu je i pitanje o bivanju različitim, u “Different Anymore”, svakako numeri koja svoju snagu ima u vokalnoj interpretaciji i jednostavnosti teksta, koji je bogat konotacijama u svojoj ogoljenosti. Svaka numera ima tekstove koji zaslužuju da budu citirani jer su toliko snažni i istiniti da se mnogi mogu poistovjetiti. “Another’s Man Grave” opet govori o odnosu prema božanskom nasuprot profanosti i prokletstvu života: I just wanted someone to come down from heaven and explain / This cold and fucked up place. O odnosu prema smrti, koliko smo jednaki pred njom i želji da se dostojanstveno umre govori “24K Casket”, numera nošena bendžom, koji uz akustičnu gitaru prevladava na albumu. Završna “Letter From Death Row” dirljiva je i topla priča o čekanju smrtne kazne i razmjeni pisama s voljenom ženom. Ovako teške teme Kiranos prikazuje na topao i pristupačan način da se čine kao svakodnevne. Njegov vokal sposoban je za transformaciju od nježnosti u baladama do ljutitosti pa sve do ogorčenosti, ponekad i u jednoj numeri. “Born Against” svakako je veliki iskorak za Dannyja Kiranosa i album kojim će si osigurati mjesto na country i americana sceni, što itekako zaslužuje. Bit će zanimljivo čuti njegovo sljedeće izdanje, jer je ovim albumom postavio jako visoke kriterije.