Američka folkerica iz Londona

Jamie Seerman iliti pod umjetničkim imenom Jaymay je nova nada američkog ženskog folk pokreta kojeg danas predvode kantautorice poput Cat Power, Jenny Lewis, Regina Spektor ili Neko Case.

Jaymay je rođena u New Yorku, školovala se na Floridi, da bi se potom odselila u London gdje je ozbiljnije počela raditi na svojoj glazbenoj karijeri. Ubrzo se uslijedilo potpisivanje diskografskog ugovora, a pred sam kraj prošle godine izašao je i njen debi “Autumn Fallin’“.

Kao i svakom folkeru, najveći joj je uzor Bob Dylan, a zatim i cijeli niz već spomenutih ženskih izvođača pa, sve u svemu, “Autumn Fallin'” zvuči kao solidna pjesmarica za jednu debitanticu. Po rukopisu na ovom albumu, najlakše bi ju smjestio rame uz rame s mladom Amy MacDonald, koja je također tek nedavno izdala svoj prvijenac, kao veliku perspektivu u svijetu ženskih kantautorica.

Album se sastoji od 10 pjesama koje su nešto laganijeg ritma, većinom vođene gitarom ili klavirom uz mali dodatak orkestracija koje uljepšavaju cijelokupnu atmosferu, a svaka od njih ima prelijepu pop melodiju pa ih je stvarno lijepo slušati.

Aranžmani su pogođeni u najboljoj mjeri s nizom sitnih glazbenih umetaka koji još više daju na tečnosti pjesama. Jaymay se mnogo okreće tekstovima zbog čega svaka skladba i ima ‘kilometarske’ stihove u kojima opisuje pojedine događaje ili osjećaje što joj daje još jednu kvalitetu više.

U ljubavnoj baladi “Gray or Blue” koja otvara sam album ističe se igra na gitari koja pomalo uveseljava ritam pjesme, u “Sycamore Down” su izvrsno uključeni back-vokali, dok je “Blue Skies” folk/anti-folk komad u stilu Regine Spektor gdje su klavir i gudači u prvom planu.

U središnjici albuma su se smjestile dvije najduže pjesme, šestominutna “Sea Green, See Blue“, u kojoj je pripjev zanimljivo zamijenjen s mrmljanjem, te desetminutna “You’d Rather Run” u kojoj je melodija jednolična kao na nekom sajamskom verglecu što joj daje posebnu draž. Između njih se sakrila vrlo emotivna naslovna “Autumn Fallin'”.

Pred kraj se nalazi vrlo ‘jazzyrana’ dvominutna minijatura “Hard to Say” koja svojim zvukom dosta podsjeća na kabaret, “Big Ben” koja je vrlo sanjiva, u “Ill Willed Person” iskazuje svoje glasovne mogućnosti pošto cijelu pjesmu pjeva na vrlo ‘visokoj frekvenciji’, dok se album zatvara u gorko-slatkoj nesretnoj ljubavnoj baladi “You Are the Only One I Love” koju upotpunjuje dječji zbor u pripjevu.

Glavna zamjerka albumu bila bi nedorečenost u svakom pojedinom trenutku, jer nakon nekog izvrsnog momenta dolazi neki bezvezni koji vas natjera da preskočite pjesmu unaprijed, ali, po mojem mišljenju, ipak ima više lijepih srcedrapateljskih momenata nego onih loši(ji)h.

Jaymay je još na početku karijere i mnogo toga još mora naučiti, ali “Autumn Fallin'” je solidan temelj na kojeg se može izgraditi zavidna daljna karijera. Gotovo sam siguran da će sljedeći album biti više usredotočen i pomalo veseliji, a za to treba još ponešto iskustva kojeg će steći s nastupima te druženjem s ostalim folk-divama.