Album napunjen Brownovom nepresušnom energijom

1970. godine je prvi put izdan album “Soul On Top“, na vinilu, i izazvao je pravo čuđenje u muzičkim krugovima, jer se nije nikako uklapao u dotadašnji stil James Browna. 34. godine kasnije, doživio je svoje reizdanje na digitalnom nosaču zvuka, ali stilski je još uvijek potpuno atipičan. Brown je nakon sedamdesetih, pa do današnjih dana bio aktivan, ali “Soul On Top” je ostao anomalija.

Stvar je u tome da na ovom albumu ‘kum soul glazbe‘ svira s cijelim jazz orkestrom, što je izazvalo mnogo skepticizma u ono vrijeme, ali se na kraju pokazalo vrlo uspješnim. James Brown je za ovaj projekt vrbovao saksofonista Oliver Nelsona, koji je bio dirigent, te bubnjara Lou Bellsona koji je vodio dvadeseteročlani jazz orkestar. Krajnji rezultat je izvrstan album, napunjen Brownovom nepresušnom energijom, koju prenosi na orkestar, te vrši fuziju jazza, funkya i soula.

Brownov glas je na ovom albumu nevjerojatan, a atmosferu upotpunjuje svojim prepoznatljivim uzvicima (“Hit me !”, “Can you feel it!” itd.), bez kojih se ni upola ne bi osjetile emocije i vibra koju Brown šalje. Osobe koje u detalje ne prate stvaralaštvo James Browna, na albumu neće naći ni jedan od njegovih klasičnih hitova, ali to ne znači da album ne vrijedi poslušati. Pjesme “That’s My Desire” i “What Kind Of Fool Am I? su jako dobre, lakše stvari, glatkih melodija.

“Your Cheating Heart” od Hank Williamsa je pjesma koju su sedamdesetih ocijenili kao promašaj, ali u Brownovom aranžmanu zvuči dobro, a jedna od najboljih stvari na albumu definitivno je “It’s a Man’s, Man’s, Man’s World” u kojoj Brown pokazuje svu svoju vokalnu sposobnost u trajanju od 6 minuta! Fanovi Jamesa Browna će definitivno doći na svoje, obožavatelji funkyja, jazza i soula također, a onima koji imaju strpljenja i vole kvalitetnu glazbu, toplo preporučam “Soul On Top”.