Akcija ‘Stadion’

Dave Matthews nikad nije bio tip za male stvari. Ili će biti veliko, ili neće biti uopće.

“Big Whiskey and the GrooGrux King”
je njegov aktualni album koji zadržava nivo grandioznih, stadionskih
aranžmana i pritom začuđujuće dobro odolijeva biti dosadan, naporan i
patetičan.

Najbolji dio albuma je zvuk koji je kinematičan, što će reći da se melodije, instrumentalne dionice i vokali često se pojavljuju i izmjenjuju na nepredvidivim mjestima i to u konačnici izgleda prirodno, kao da baš tako treba biti. Pjesme su uglavnom pitke i himnične, ne i banalne, Matthews je uvjerljiv vokalist, a producent Rob Cavallo se svojski potrudio pa zvučna slika unatoč naslagama glazbala zvuči relativno prozračno.

Uzor u zvuku je Springsteen ispred kojeg možemo dodati riječ ‘light’ za potpuniji dojam. Samo pjesme su vrlo dobre kvalitete, minuciozno razrađene, no ipak nemaju Springsteenov naboj, uvjerljivost i strast. Ipak, vjerujem da postoje ljudi koji se sa mnom u ovoj stavci neće složiti (o ukusima se ipak ne raspravlja, je li?).

Riječ ‘GrooGrux’ je spomen na nesretno preminulog saksofonista LeRoi Moorea čija je smrt u ljeto 2008. svakako bila velik udarac za grupu. Suprotno očekivanjima, opća atmosfera na albumu nije turobna, nego puna života, iskričava i zaigrana, kompletan bend zvuči kao da im je to zadnja svirka u životu i da to žele odsvirati najbolje što znaju. Rolling Stone će ovaj album proglasiti ‘njihovim najboljim do sad’, što je svakako fini kompliment.

Ukupno trajanje albuma (s bonusima za europsko izdanje) je preko sat vremena, što je mjera za dvostruki album, no tih sat vremena prođe vrlo brzo, što možemo zahvaliti prohodnim i maštovitim aranžmanima. Dominantan žanr je naravno stadionski rock (kako tek ove pjesme ječe na koncertima na npr. Camp Nou u Barceloni), ali ekskurzija u druge žanrovske rukavce ima, i sva ta prebacivanja u druge žanrovske podvrste bend čini s lakoćom koja je vidljiva, recimo, kod Milana Bandića kada kaže: ‘Neka institucije rade svoj posao.’

Nakon inicijalnog objavljivanja u 2009. za ovaj album bend su stigle i nominacije za Grammy, a publika je kvalitetu prepoznala tako što je već u prvom tjednu preko 400.000 duša kupilo ovaj nosač zvuka. Teško da je bio itko nezadovoljan nakon što je čuo ovu ploču, a sada se Matthews mora suočiti sa slatkim brigama – kako ovo nadmašiti. Sigurno je da mu neće biti lako.