Adam prije Adama

Prije negoli je Adam Lambert postao Glambert odličnim pop-rock albumom “For Your Entertainment“, neslužbeno je zapravo debitirao albumom rock-balada naslovljenih “Take One“.

Zaboravite visoke tonove, poigravanje oktavama, vokalne, ali i estetske egzibicije, glam-rock i kič, jer “Take One” sušta je suprotnost urbanom i pomalo futurističkom zvuku službenog prvijenca mladog Lamberta. Nastao tijekom 2005. godine, album definiraju rock-balade i dominacija akustičnih instrumentala zbog čega cijeli uradak djeluje kao da se radi o demo-zapisu za jedan ozbiljniji studijski projekt na čekanju.

Međutim, tada 22-godišnji Lambert nije bio u svijetu šoubiznisa i kapitalističke mašinerije smještene na MTV, odnosno u Hollywood, pa ovdje nema bogatih melodija natrpanih instrumentarijem, posebice elektronikom. Štoviše, produkcija ovih rock-balada gotovo da i ne postoji jer piano i akustična gitara, jedina dva instrumenta, jedina su podloga koju prati zbilja osebujan Lambertov vokal.

Međutim, vrlo jednostavna melodijska linija, ponavljajući obrasci i tonaliteti u kojima su pjesme smještene urodile su monotonijom; naprosto sve zvuči kao jednosatna dionica kojoj ritam eventualno daju različite vokalne interpretacije ponešto drukčijeg teksta. Jednostavni ponavljajući akordi pojeli su cjelokupnu strukturu i cjelinu koju čak ne uspijeva spasiti ni sam vokal, čak ni u rijetkim momentima ‘puštanja’ glasa, osim u prve dvije i jedine vrijedne stvari slušanja “Climb” i “December“, na kojima, s druge pak strane, zvuči kao James Blunt i njegove ljubavne lamentacije bez mirisa i okusa. Da se radi o kopiranju ipak nije vjerojatno jer je Bluntov “Back to Bedlam” nastao neposredno prije Lambertovog promotivnog albuma.

No, zanimljivost je svakako da je “Take One” službeno objavljen tek tjedan dana prije “For Your Entertainment“, dakako, kako bi se zgrnula lova na vrućem i još uvijek nekovanom američkom idolu. “Take One” nije čak ni pogodan za melankolična žuta jesenska poslijepodneva zbog svoje hipertrofirane i ofucane patetike u jeftinim tekstovima koje ni sam Adam nije potpisao, štoviše, toliko je dosadan da nećete izdržati poslušati ga do kraja osim ako ne ležite negdje u nesvijesti.