21 Savage “American Dream” – suradnje koji izvlače jednodimenzionalnost

Dobro poznati reper iz Atlante, 21 Savage, je nakon više od pet godina izbacio svoj treći solo album „American Dream“.

Zadnji solo album pod nazivom „I am > I was“ izašao je 2018. godine, a u međuvremenu je izbacio kolaboracijski album s Metro Boominom „Savage Mode II“ (2022.), kao i kolaboracijski album s Drakeom „Her Loss“ (2022.). 21 Savage već duže vrijeme održava svoju relevantnost i brojke pa je stoga odlučio najaviti izlazak albuma tri dana prije, bez ikakvog prijašnjeg reklamiranja i nabrijavanja fanova.

Savage album otvara pjesmom „American Dream“ (ujedno naziv albuma), u kojoj njegova majka (Heather Carmillia Joseph) prepričava kako je oduvijek htjela svome sinu dati što veće šanse za uspjeh i da je sve životne prepreke prelazila s ciljem da svome sinu omogući dobar i uspješan život, odnosno da mu omogući življenje „američkoga sna“. Govori kako sada s osmijehom gleda na sav taj trud jer zna da njena žrtva nije bila uzaludna, a mi već iz toga jednominutnoga uvoda u album saznajemo da će ovo vjerojatno biti jedan introspektivniji i emotivniji album inače uglavnom „gangster“ persone.

U drugoj pjesmi na albumu pod nazivom „All of me“ 21 Savage govori o svome putu prema uspjehu, na kojemu je zbog uličnoga nasilja izgubio mnoge prijatelje, od kojih su sada ostale samo njihove zajedničke fotografije kao uspomena. U pjesmi ga prati lagani sample pjesme “Wishing on a Star” američke soul i R&B pjevačice Rose Royce, sample koji je 1998. iskoristio i jedan od ponajboljih rapera svih vremena, Jay-Z, u pjesmi “Wishing on a star” (tko bi rekao).

Treća pjesma albuma, i ujedno najveći hit albuma, jest pjesma “Redrum” u kojoj 21 Savage uskače na bolesno dobar i majstorski isjeckani sample brazilske pjevačice Elze Laranjeire iz 1962. godine, za koji je zaslužan repu dobro poznati producent London On Da Track. U ovoj pjesmi 21 Savage je u svome dobro poznatome “gangster” elementu na kojemu je izgradio svoju rap karijeru. To znači da 21 u pjesmi spominje razne načine na koje je “rješavao” svoje ulične neprijatelje, povremeno se koristeći smiješnim usporedbama koje koristi kako bi uvrijedio sve one koji nisu na njegovoj strani. Refren pjesme u kojemu nekoliko puta ponavlja redrum je referenca na Kubrickov kultni film “The Shining” iz 1980. godine, u kojemu na jednim vratima hotela piše “redrum”. Ako tu riječ pročitamo od kraja prema početku, dobijemo riječ “murder”, odnosno ubojstvo, za koje 21 Savage u pjesmi kaže da je jedino što on i njegova ekipa znaju.

Sljedeća je pjesma na albumu “N.h.i.e.” (akronim za party igru “Never Have I Ever” u kojoj igrači moraju piti kad god se spomene neka aktivnost koju su oni nekada u životu učinili) u kojoj se Savageu pridružuje Doja Cat, koja je već neko vrijeme na samom vrhu glazbene industrije. Pjesma je čisti “vibe”, Doja Cat savršeno se uklapa u lagani ritam pjesme u kojemu ona i 21, s ciljem potvrđivanja vlastitoga kredibiliteta, govore o stvarima koje nikada ne bi napravili, kao što su primjerice laganje, započinjanje sukoba, puštanje neprijatelja da prođu nekažnjeno, itd.

Pjesma “Sneaky” peta je pjesma na albumu u kojoj na klasičnom “catchy” trap beatu Savage govori o velikim svotama novca koji troši na svoje djevojke (množina jer je poznato da Savage nije jedan od pobornika monogamije), iz čega možemo vidjeti da 21 uistinu živi “američki san”.

U sljedećoj pjesmi “Pop ur shit” Savageu se pridružuju Young Thug, koji je u zatvoru od 5. mjeseca 2022. godine zbog reketarenja te se na suđenjima bori za slobodu, i producent Metro Boomin, koji sa Savegom već ima dva dobro poznata kolaboracijska albuma (“Savage mode” i “Savage mode II”). Iako na papiru pjesma izgleda kao hit, instrumental nije pretjerano napet, a feature Thuga, koji neke od stihova ne dovršava kako se ne bi inkriminirao, pjesmi definitivno ne ide u prilog.

U pjesmi “Letter to my brudda” 21 na laganom i emotivnom instrumentalu otvara svoju dušu i govori o težini uličnoga života, lojalnosti, izdaji, odnosno svemu što, kako on kaže, okružuje dobra srca koja su se na nesreću njega i njegovih prijatelja, našla na “lošem mjestu”.

U sljedećoj pjesmi “Dangerous” Savage brzo vraća svoju “gangster” personu, a podloga mu je klasični Metro Boominov trep beat, preko kojega se ponavlja sample koji daje pomalo jeziv ugođaj. Na beat savršeno uskače i čikaški raper Lil Durk sa svojim agresivnim deliveryem i stihovima koji govore o opasnosti uličnoga života. Za skočan trap beat pjesme “Née-nah” ponovno je zaslužan Metro Boomin, ali ono što je još bitnije je vrlo zanimljiv verse Travis Scotta, koji lagano mijenja svoj flow prateći promjenu beata. Sljedeće su tri pjesme, prema mome mišljenju, ujedno i tri najgore pjesme na albumu. “See the real” zvuči kao da je cijeli koncept pjesme ukraden od Drakea. Dosadan beat i pjevušenje ne prolazi dobro ni kod Drakea, a kamoli kod Savagea koji je imidž izgradio na svom hladnokrvnom rap stilu.

Sljedeće dvije pjesme imaju isti problem, a to je da su ljubavne tematike, gdje Savage, po mome mišljenju, nije na “domaćem terenu”. Na prvoj od te dvije pjesme (pjesmi “Prove it”) featurana je američka R&B pjevačica Summer Walker, koja, umjesto da nosi pjesmu, zapravo ju čini još dosadnijom. U pjesmi “should’ve wore a bonnet” featuran je R&B pjevač Brent Fayiaz koji, iako zvuči bolje od Summer Walker, i dalje zajedno sa Savageom ne uspijeva učiniti pjesmu manje patetičnom u pokušaju stvaranja ljubavnoga hita. Stvari ponovno kreću na bolje u pjesmi “Just like me” u kojoj Metro Boominov beat odmah tjera na lagano mrdanje glavom, a vokali nigerijskog afrobeat pjevača Burnae Boya odlično se stapaju s instrumentalom i nose cijelu pjesmu. Na Savageovim versovima dolazi do beat switcha i beat postaje nešto tvrđi i življi kako bi se Savagea lakše uklopio.

Pjesma “Red sky” zvuči kao da je napravljena za akcijsku scenu u filmu, i to ne mislim u lošem smislu. Beat pjesme je hladan i savršeno ide uz Savageov flow, a violina daje dodatnu napetost. Pjevači Tommy Newport i Mikky Ekko dobro se uklapaju i svojim melankoličnim pjevanjem odlično kontriraju Savageovim versovima. Na posljednjoj pjesmi albuma “Dark days” Savage do kraja otvara svoju dušu i daje savjete svojim mlađim slušateljima koji i dalje žive ulični život. Savage se prisjeća svih najgorih iskustava vezanih uz taj život, zbog kojih je plakao i zbog kojih mu je i samoubojstvo palo na pamet. Na sreću, Savage govori kako je taj život iza njega i kako se odlučio zarađivati isključivo putem glazbe. Treba spomenuti i američku R&B pjevačicu Mariahu the Scientist koja svojim vokalima u refrenu daje pjesmi harmoniju i dodatno ju nadopunjuje. Album završava kako je i započeo – monologom 21 Savageove majke koju prati odjavni instrumental dok govori kako je ponosna na svoga sina i kako joj je drago što se nalazi na pravom putu.

Ono što je mana 21 Savagea su njegova jednodimenzionalnost i flow koji mogu lako dosaditi. Iz tog razloga 21 Savage zvuči najbolje kada je featuran na pjesmama drugih repera, a nešto lošije kada pjesmu sam mora “nositi”. Na sreću, ovaj album ima nekoliko poznatih featurea koji ga nadopunjuju i čine album zanimljivim. Također, album traje nešto ispod 50 minuta, što nije predugo i 21 Savageu definitivno ide u korist. Sve u svemu, ovo je jedan solidan i zaokružen album kojim je 21 ponovno dokazao da može praviti klasične “gangsterske” trep pjesme, kao i dosta introspektivnije i osobnije pjesme s ozbiljnijim stihovima.