Razočarenje godine

Grandomanija + manjak inspiracije = dosada. Najpoznatija pjevačica mlađe generacije Stefani Germanotta alias Lady GaGa nije se proslavila svojim trećim dugosvirajućim projektom, pompozno nazvanim “Artpop”.

“Artpop” nastoji biti suvremena ploča, napravljena po posljednjim trendovima u popularnoj i elektroničkoj muzici. Sve što se čuje su zadnji krikovi mode, kompilacija zvukova koju možete čuti ako slušate neki radio čiji DJ voli EDM, a ovdje se sve nastoji sabiti u format od 3-4 minute.

Šareni omot sugerira jedino i šarenu kvalitetu, no čak i to izostaje u prvih sedam pjesama, koje bi kod svakog drugog izvođača naišle na rečenicu ‘nekoga’ iz diskografske kuće: “Dobre su ti te stvari, ali zaboravi na njih, molim te“, no Gagi se zbog reputacije to oprostilo. Tek naslovna pjesma, osma po redu i rasan electro-dance-pop broj sugerira da je ovo album svjetske zvijezde, talentirane autorice i pjevačice, no i to je kratkog daha jer ubrzo album opet zaroni u ispodprosječnost, iz koje se vadi sa zaključnim triom pjesama “Dope” (klavirska pop balada zamjetnog emocionalnog kapaciteta koju je koproducirao Rick Rubin), “Gypsy” i “Applause”.Na “Artpopu” većina je pjesama nategnuta sa svim i svačim, i nikakvo prenemaganje ili akcijašenje neće pomoći ovoj ploči da bude zapamćena kao jedna od boljih u 2013., jer to ona jednostavno nije.

“Artpop” nije ni zabavan ni slušljiv, ni plesan (unatoč obilju plesnih brojeva), nego samo nebitan album, i koji, ako dobije jednako kvalitetnog nasljednika, može biti za njegovu autoricu jednosmjerna ulica na putu prema dolje.