Odlične varijacije na temu prvijenca

Prošlogodišnji album “Hundreds” istoimenog benda, kroz nekoliko će tjedana dobiti svoj nastavak u vidu svojevrsnog remiks albuma gdje su drugi bendovi/izvođači obradili prvijenac Hundredsa.

Varijacije na temu i skroz drugačije viđenje istih pjesama samom albumu donijelo je mnogo toga dobrog jer se kroz pjesme osjeća jedna jedinstvenost zvuka satkana nizom originalnih ideja ‘prerađivača’ pjesama. Tako u osnovi imamo elektronski album koji je prošao kroz sito i rešeto raznih indie rockera, folkera i elektroničara ujedinjenih u kategoriju ‘široj masi nešto manje poznati izvođači’.

Pejzaži kojima nas “Variations” provodi, vrlo su ugodni za slušanje i uopće se ne osjeća da su ovo ‘neoriginalne snimke’. Od samog uvoda s londonskim Small Panthersima do Touchy Moba, skladbe su ponajviše potaknute psihodeličnim izričajem koji je primijenjen u razne žanrovske oblike. Ponegdje se to čini iznimnom lakoćom, a u nekim momentima možda i u malo isforsiranom obliku, ali konačni produkt i više je nego dobar za jedan remiks album.Na njemu nema dosadnih melodija kakvima nas mnogi remikseri znaju mučiti, gdje se jedna te ista melodija ubija do krajnjih granica zbog čega pjesme u konačnici zvuče podosta slično, već su različiti ljudi skretali u različite smjerove, a da su pri tome ostavili osnovnu melodijsku nit netaknutom.

Uvodna “I Love My Harbour” svakako je jedan od favorita albuma, pa ne čudi zbog čega je izabrana da otvori cijelo izdanje. Mračna folk rock atmosfera pomalo podsjeća na radove recentnih indie folkera (Fleet Foxes, Willard Grant Conspiracy…) s punokrvnim rock sastavom koji se ne libi preuzeti coldplayovsku produkciju.

Rue Royaleov pogled na “Fighter” čisti je folkerski, “Song For A Sailor” također ne bježi daleko od toga, a prvo veće odmicanje od ovakvog štiva dolazi s pjesmom “Machine” koja zvuči kao elektrotango iz budućnosti.

“Wait For My Raccoon” ima vrlo sanjivu i zaraznu temu koja bi sigurno bila pravi radijski zgoditak da ju pjeva neki komercijalan bend, “Happy Virus” iznova je krajnje zaigrana s elektroničkom podlogom, “Grab The Sunset” zvuči kao da su ju obradili Kraftwerkovci, a odličan posao napravio je i Norvežanin Einar Stray.

Moram priznati da mi se rijetko događa da me oduševi neki remiks album jer oni često znaju biti samo kotačić u dodatnoj mužnji vlastitih fanova. Budući da vjerujem da Hundreds još uvijek nemaju veliku fanovsku bazu, projekt poput “Variations” im je i više nego odlična ideja jer su se tako približili fanovima bendova koje su ovdje pozvali.

Od početne ideje do završne realizacije, vidi se da su pjesme Hundredsa vrlo dobre pjesme koje i u drugačijim aranžmanima rasturaju na prvu. Dobra pjesma uvijek je dobra pjesma, a vidi se da ovaj bend jako dobro zna svoj posao i da je pred njima svijetla budućnost.

Neki gostujući izvođači već su se dokazali, neki još trebaju, ali njihov izbor, gledajući sada nakon albuma, pogođen je nevjerojatnim osjećajem jer se kroz deset različitih vizija, odnosno varijacija, dobila cjelina koja obiluje kompleksnom punoćom i fluktuidnošću, te se uvijek pjesma stavljala u prvi plan, a ne izvođač koji ju izvodi.