Kolekcija kakva priliči Kraljici

Kraljica, ikona, božica, zaštitnica, muza popa ili jednostavna imena Madonna proslavila je 30 godina na sceni loše organiziranom kolekcijom hitova “Celebration“, ali iskupila ju je istoimenom kolekcijom video-spotova; kraljevskim dvostrukim izdanjem kroz koje pratimo mijene i transformacije žene koja je uspjela zasjeniti neponovljivu Marilyn Monroe.

Popratno ‘slavljeničko’ izdanje već je pogledom na korice vrlo ambiciozan glazbeni proizvod koji je u svom sadržaju istovremeno lapidaran i raskošan, jezgrovit i rječit. Neobično i bez ikakvoga objašnjenja kolekcija “Celebration” izostavlja video-spot za debitantski singl “Everybody” iz 1982. godine te ga stoga otvara “Burning Up” iz sljedeće godine predstavljajući mladu plavojku kombiniranu od elemenata Lolite i zanosne Merlinke.

Danas ni po čemu posebni trash uraci, u ranim osamdesetima plijenili su pozornost isticanjem seksipila, atributa i provokacija što je ostala glavna maksima Madonninog (vizualnog) identiteta, što je očito iz neinventivnih i dosadnjikavih nadolazećih spotova u kojima je više prašine podizala tekstom, negoli nimalo čednim plesanjem i materijalističkim porivima. No, očite su mijene afiniteta od isprane djevojke iz predgrađa preko materijalističke djevojke do snažne žene koja se borila protiv socijalnih nepravdi i predrasuda.

Madonna je počela pomicati i testirati granice tolerancije već kroz “Like A Prayer“, ali i ekstremno erotične zapise Davida Finchera “Express Yourself” i kultni “Vogue“.

Širenje međunožja, draženje bradavica, cuclanje falusoidnih stvarčica. Nažalost, kontroverzni kadrovi eksplicitnih scena ljubljenja, masturbacije, ispalih grudi cenzurirani su, no naša mašta posjeduje dovoljno opremljeno skladište materijala potrebnog za upotpunjavanje cenzure iliti slagalice.

Osim seksom, Madonnin je opus ispunjen aktivističkim tekstovima i nešto manje angažiranim video-spotovima, ali u najnovijim fazama karijere predaje se lukrativnijoj produkciji koja za sobom povlači i puno manje vrijedne materijale.

Međutim, kolekcija od 47 video zapisa donosi čak 27 dosad nedostupnih na DVD-u, uz lapsuse poput izostavljanja odličnog spota “Fever”, “Bad Girl”, “Hey You”, “Dear Jessie”, “American Life” ili spotove za film “Evita”. Bez kompliciranih menija, alternativnih pogleda ili posebnih dodataka u 47 koraka rečeno je i viđeno sve.

Kroz gotovo tri desetljeća o Madonni Ciccone mogli smo naučiti kako se smisleno i promišljeno predstavljala svijetu i svojim kameleonskim transformacijama doticala sve tabue. Naposljetku, osim oralne fiksacije imala je i jednu vrlo narcisoidnu, što priliči jednoj od najvećih zvijezda današnjice – ogledala; znajući da ju mi volimo, voljela je i još uvijek voli samu sebe, a to bi velika redateljska imena poput Davida Finchera, Luca Bessona, Herba Rittsa i Guya Ritchiea redovito zabilježila.

Madonna je ovom ambicioznom video kolekcijom potvrdila status ikone i zvijezde veće od same Marilyn Monroe i popravila grijehe kaotične audio varijante.