Neki tužni ‘funhouse’…

Roza cura Pink (iako je roza bila samo u prvom spotu karijere) opet se vratila sa svojim buntovničkim stavom, ali uz dodatak da je ovoga puta sama priznala kako joj je ovo najranjiviji i najemocionalniji album do sada.

Nikako mi nije jasno zašto ga onda naziva ‘cool, ludim i zaigranim’, ali činjenica je da je “Funhouse” njezin soundtrack za razvod, koji se po uspješnosti i stilu može mjeriti s prethodnim.

Čak je prvi ultimativni singl “So What” njezin nauspješniji hit do sada i već je zaslužan da se album po svuda penje na prva mjesta. U nastavku priče ipak puno više pokazuje da ju je život malo neugodno iznenadio, iako bi spomenutim singlom htjela sve uvjeriti da joj je ‘sada još bolje’ i da ‘živi novi život iz početka bez tog glupana’.

To su već pokazale totalno komercijalna baladica “I Don’t Believe You” i solidna “Please Don’t Leave Me” (u stilu albuma “Misundaztood”), koje jasno pokazuju da joj bivši ipak jako fali.

Još se ne zna sljedeći singl nakon ogoljene “Sober“, ali od onih koje se spominju, ipak bi najbolje prošla blues-rockerska polu-country balada “Mean” s odličnim riječima (u kojima bi se pronašao gotovo svatko u dugoj vezi).

Od onog glasnijeg i zaigranijeg dijela albuma treba istaknuti jedan apsolutni ‘filler’ “Ave Mary A“, i dvije malo luđe i cirkuske – “Bad Influence” i “Funhouse” (nedostojna imenovanja albuma). Te stvari su pažnju bacile i na ekipu koja je s njom napravila odličnu produkciju: Tony Kanal zbog čijeg me fusion-basa i truba “One Wrong Foot” podsjetila na No Doubt, i Max Martin koji je već bio zaslužan za neke uspješnice od prije nekoliko godina.

Iako se na nekim stvarima i kod Pink vidi onaj trend da se zvuk pjesme ogoli i da se nauštrb bilo kakve melodije puno više naglašava i orijetnira na sirovi ritam, stvari kao “It’s All Your Fault” i bonus “This Is How It Goes Down” imaju odličan zvuk i produkciju vrijednu ovako očekivanog albuma i glazbe na kakvu Pink cilja.

Nakon par slušanja ovaj album često ispliva s nečim novim, a za pop muziku to i nije tako često. S te je strane ponovio uspjeh prošlog albuma, koji na račun nekoliko bombastičnih hitova podnosi teret nekih ‘reda-radi’ pjesama.

S druge pak, Pink, kao i većina svjetske MTV-estrade, ima album na kojem je pola pjesama vrijedno uspješnih singlova, a druga polovica je skroz u drugoj krajnosti – ispodprosječna.