Opusti se i uživaj

“Chandalismo Ilustrado” je drugi album Španjolca Gecka Turnera, na kojem je pokazao da je vrlo raznovrstan glazbenik. Na albumu Gecko pjeva, svira gitaru, udaraljke, bas, klavijature, bubnjeve, repa i programira, a usto je i napisao sve pjesme, te producirao album. Njegova glazba je kombinacija raznih glazbenik pravaca poput bluesa, jazza, funka, soula, sambe ili reggea, iz čega nije ispao bućkuriš, već naprotiv, vrlo pitka i ugodna mješavina.

Tako je na primjer “Monosabio Blues” komad rasnog R’n’B-a, koji ima više groovea, nego većina stvari koje se može čuti na MTV-u, gdje danas dominira industrijska inačica tog glazbenog pravca. Nadalje se u “Que Papa E Esse” mogu primijetiti utjecaji bosse, dok “Toda Mojaita” ima vrlo kubanski ugođaj. Iznimno mi se dopala i “‘Fess It, Girl“, vrlo senzualni soul koji priziva “Let’s Get It On” Marvina Gayea.

Gecko svoj stil naziva ‘Afrobeatnik‘, kako se i zove jedna stvar na albumu, a naziv objašnjava svojom ljubavlju prema afričkoj muzici, bluesu i svemu što je iz njega proizašlo (jazz, soul, funk), kao i prema bitničkoj poetici.

Utjecaj afričko-karipskih ritmova primjetan je u udaraljkama, koje su jedan od zaštitnih znakova albuma, kao i solaže na trubi i saksofonu, koje svemu daju jazzy ugođaj.

U svom narativnom, low-key pjevanju kombinira engleski i španjolski, što bi uz sve gore navedeno neke moglo navesti da pomisle kako je Gecko kombinacija Manu Chaoa i Becka, no Geckova je glazba ipak mnogo ujednačenija od njihove. Premda zbog nekih jamova, pojedine skladbe mogu izgledati nedovršeno, cjelina čini jedno ugodno slušanje, nakon kojeg ćete se vrlo vjerojatno osjećati bolje.

Gecko se ozbiljnije glazbom počeo baviti dosta kasno (ima 39 godina), nakon što je pretrpio nekoliko obiteljskih tragedija. Nadam se da će nastaviti i dalje, te da će novim projektima uspjeti dobiti širi publicitet, jer sudeći po ovome albumu, to i zaslužuje.