Alanis Morissette
The Collection
Datum izdanja: 11.11.2005.
Izdavač: Maverick / Dancing Bear
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Tamo negdje na početku srednje škole, gledajući neki dokumentarac o bendovima iz Seattlea zalomio se i nekakav spot s nekakvom ženskom s velikim ustima kako se vozika u autu. Mislim si: “Pa nemrem bit faca ak ne provjerim kak to zvuči. To sigurno moja sestra ima“. Otrčao sam joj u sobu i slovo po slovo joj pročitao to čudno prezime uz veliki upitnik nad glavom. Kazeta s “Jagged Little Pill” zavrtila mi se u kazetofonu i od onda je Alanis Morissette jedan od rijetkih glazbenika iz sestrine kolekcije koje sam cijenio.
U to vrijeme Alanis je još bila mlađahna cura u kratkim hlačama i Adidas tenisicama, da bi s godinama pomalo sazrijevala i polako se odmicala od svog buntovništva. Sad, kada vidim da je ženska snimila nekakvu kolekciju, skužim da je prošlo jako puno godina i da je naštancala jedan Unplugged, jedan polu live-polu rijetke snimke album, 4 konkretna albuma i jedan presviran u akustičnoj verziji. 
Jubilej od 10 godina daje joj za pravo da se malo odmori birajući sebi glazbeno najuspješnije trenutke u karijeri. To nije uvijek lako, posebno ako uz TV i radio hitove, pjesme iz raznoraznih filmova i rijetke snimke, želite ugurati i par osobno najdražih i najznačajnijih.
“Mnogi svoje pjesme smatraju djecom. Ja ih smatram sobama u svojoj kući, svaka ima svoj miris, sjećanja i energiju. Neke pjesme su prepoznatljive, dok su ostale, iako nikada snimljene kao singlovi zauzele posebno mjesto u mom srcu…“, tako nam Alanis prepričava priču o ovom albumu. Između ostalih, svoje mega hitove kao “Ironic“, “You Oughta Know” i “You Learn” s “Jagged Little Pill” iz 1995. rasporedila je po albumu i pridružila im hitove s kasnijih “Supposed Former Infatuation Junkie” (“Thank You”), “Under Rug Swept” (“Hands Clean“) i “So-Called Chaos” (“Eight Easy Steps“).
Preostali dio pjesama čine, do sada po CD-ovima razbacane pjesme iz raznih filmova (Dogma, City OF Angels), odlična “Simple Together” sa CD+DVD izdanja “Feast On Scraps”, obrada iz 20′ godina prošlog stoljeća “Let’s Do It, Let’s Fall In Love” koja baš i ne leži Alanisinom glasu, te najnovijih hit, obrada “Crazy” od Seala koja se zadnje vrijeme vrti na radiju.
Glazbenici koji su imali nekoliko komercijalnih uspona i padova ovakvom kolekcijom (da ne budemo bezobrazni i nazovemo to ‘best of’) zaokružuju nekakvu cjelinu i osvrću se sami na svoj dosadašnji rad. Sudeći po čvrstoj bazi fanova i kritičara koji su uvijek cijenili njezinu specifičnost, ovo ne bi trebao biti njen kraj.
Iako bih ja bio najzadovoljniji kada bih, zbog stila i nostalgičnih razloga, uvijek mogao slušati cijeli “Jagged Little Pill”, ovdje ima jako dobrih pjesama nastalih u zadnjem desetljeću. Možda je i ona svjesna da joj je početak karijere bio najpotpuniji, pa je osim ove kolekcije najvećih hitova nedavno snimila i cjelokupnu verziju “Jagged Little Pill” u akustičnoj verziji.
Hm, možda je to mogao biti drugi CD u ovom izdanju. E, onda bih bio skroz zadovoljan i što se mene tiče, to bi bilo sve što od Alanis trebam.
