Andrej Lukaček: “Lou Profa – Dnevnik rokenrol zvijezde”

Lukačekov dokumentarni film svakako je tematski zanimljiv uradak u formi intervjua zbog jedne od najstarijih hrvatskih rock/punk legendi – Louom Profom. No ima li ikakvog većeg značaja od navedenog?

Naime, razgovor Zdenka Franjića, kao jednog od najpoznatijih izdavača marginalnih i neafirmiranih bendova, te Loua Profe poprilično je neartikuliran u svakom svojem segmentu, prvenstveno zbog nerazrađenoga scenarija i knjige snimanja koji moraju biti jednako detaljni u dokumentarnom, kao i u igranom filmu.

Priča nema nekakav logičan narativni početak a ni kraj, osim uvodnih i završnih kadrova – sugestija ulaska, odnosno izlaska u Franjićev dom. Kako je intervju zastupljen u svom totalitetu, nisu bile dopuštene pretjerane devijacije i eksperimenti s montažom, no ovako loša montaža apsolutno je katastrofalna: od zamrzavanja slike, prekidanja govornika ili nelogičnih zatamnjenja i otamnjenja.

Ukoliko je autor želio staviti naglasak na sadržaj nauštrb forme, definitivno je uspio jer loša slika i zvuk previše odvlače pozornost od same biti filma – Profine priče. Ali ni sadržaj kao takav nije koherentan jer gledamo dvojicu muškaraca koji započinju priču, koja unatoč pružanju jedne retrospektive u početke hrvatske rock i punk scene ne nudi dublji smisao i ne otkriva nikakve bitne činjenice.

Kroz film se provlači iznošenje Profinih životnih maksima, poglede na svijet i scenu, što na trenutke postaje čak i pretenciozno, ne nudeći ništa zauzvrat. Međutim postoje i oni trenuci kada sam uradak poprimi određenu dozu dinamike zahvaljujući improvizaciji Profe i Franjića kada, ne znajući o čemu bi dalje pričali, počinju govoriti o samome uratku kojeg u tom trenutku snimanju, recepciji kod publike i njegovoj svrsi, što se može učiniti i avangardnim postupkom na trenutke, no nekako sumnjam u takve namjere redatelja.

Osim što pruža poprilično plošnu retrospektivu hrvatske glazbene scene od šezdesetih nadalje, film kao takav podsjeća na kasne novovalske videospotove. Nažalost, teško je izdvojiti kvalitetan segment filma i elaborirati ga jer sve što se moglo upropastiti upropašteno je od kamere do režije i scenarija.

Ne bih rekao da je to posljedica amaterizma, jer amaterizam kao takav ne znači nužno lošu kvalitetu. Šteta utrošenog vremena.