Bjelovarski progresivni rock trio Them Moose Rush posljednjih pet godina oduševljava kako publiku, tako i kritiku.
Branimir Kuruc, Nikola Runjavec i Vedran Marinko Komlen pjesme snimaju uživo, kombinirajući retro elemente s modernima.
Prije tri godine objavili su prvo izdanje “To Future Miss Sunshine“, nakon kojeg su izdali prvi, a godinu dana kasnije i drugi dio EP-a “Three pi“.
Živite u Zagrebu, a u Klokočevcu imate probe, koliko vas život u metropoli inspirira u kreativnom smislu?
Pa život u metropoli je poprilično došao iz potrebe za financijskom samostalnošću. Svi radimo (neki studiraju – još (smijeh)) tako da se lijepo vikendom maknuti od svega i potpuno prebaciti mentalni sklop. To nas čini psihički zdravima i sretnijima, tako da se može reći i da nas taj ‘dvostruki život’ kojeg živimo kreativno inspirira u smislu da nam zadaje određen tempo.
Spotovi su vam dosta kreativni i inspirativni, dok primjerice posljednji za pjesmu “Redrum” ostavlja dojam potpuno drugačijeg stila i vizije. Kako to da vam je ideju dao upravo film “The Shining”?
Opet je prvo došla glazba. Skužili smo da je riff kojeg smo smislili simetričan – isto zvuči ako se pusti unatrag. To se slučajno potrefilo s poznatom frazom “Redrum” jer smo “The Shining” neposredno prije tog gledali i iako nije simetrična riječ podsjetilo nas je. Kasnije je bilo zanimljivo oblikovati ostatak pjesme u horor stilu, a posebno spot za koji smo se poprilično namučili i radili uz pomoć našeg dragog producenta Marka Mrakovčića. Bio je to logičan izazov nakon 2 prilično vesela spota – istražiti i drugi spektar naše kreative. Više mračan i uvrnut, što ljudima malo teže sjeda, ali nama je “Redrum” i spot i pjesma poprilična pobjeda u svakom smislu.
Zbog čega ste se odlučili na tehniku snimanja pjesama uživo, što mislite da ste dobili s time po pitanju zvuka?
Prvim dolaskom u profesionalni studio šokirali smo se autotjunovima, picajzliranjima i općenito što se sve radi u standardnom procesu snimanja i produkcije, tako da je naš odabir svojevrsni odgovor – “Daj idemo mi to drugačije i old school”. Dobili smo nekoliko stvari – oslobodili smo se okova metronoma i oslonili se na feeling te nismo programirali ubrzavanja i usporavanja; bilo je brzo i praktično – dosad je svaki naš materijal snimljen u 2-3 dana; bilo je više slobode za improvizaciju i bolji feeling jer nitko nije pod povećalom; zvuči to sve nekako kako je i snimljeno – iskreno, veliko i prirodno. Neke stvari smo izgubili tako da se može reći da smo sad spremni i na konvencionalne načine snimanja, ako ništa drugo, onda da vidimo i naučimo kako je to jer nam je s ovime sad poprilično jasno što se može dobiti.
Nakon prvog albuma “To Future Miss Sunshine“, radite na dovršavanju serije EP-a pod nazivom “Three pi“. Možete pojasniti zašto se se odlučili na takav koncept?
Imali smo hrpu pjesama kad smo krenuli s time, sve snimili, i činilo nam se zgodno objavljivati 5 po 5. S vremenom smo skužili da stalno radimo novo, nešto mijenjamo i slično tako da smo bacili hrpu ideja i razradili ih još bolje i opet snimili. Nekako je tempo snimanja, miksanja i kreative ukazao da je najbolje malo po malo, no onda stvarno kako spada.
I kako će zvučati novih 5 pjesama na posljednjem EP-u?
Opasno, a pozitivno. Kompleksnije, a plesnije.
Nedavno ste bili i na maloj turneji po Nizozemskoj, između ostalog i na Eurosonic festivalu, kako vam je bilo?
Odlično iskustvo koje nas je još ojačalo i gdje smo uspostavili super kontakte i poznanstva za daljnje turneje koje planiramo. Oduševljeni smo bili nivoom organizacije Eurosonica i ošamareni silom glazbene industrije i te mašinerije gdje je bilo teško popratiti što se sve zbiva jer je cijeli grad vrvio od pozornica. Ponosni smo što smo bili odabrani kao dio toga i kao nešto što treba čuti europska publika.
Imate li daljnjih ambicija za probijanjem u inozemstvu?
Da,
želimo što više ići van, što nam se nakon Nizozemske samo potvrdilo.
Planiramo još koju turneju i nadamo se pokojem europskom festivalu.
Gdje vas je publika do sada najbolje prihvatila i gdje je vama bio najveći gušt svirati?
Bilo je stvarno svakakvih svirki, ali nekako je baš sve pozitivno eksplodiralo prošlo ljeto na Ferragosto Jamu, gdje je bio fenomenalan zvuk i potpuno opuštena i prepuštena publika.
Što vas više privlači, klupska ili festivalska atmosfera?
Festivalska.
Što spremate za koncert u Močvari? Hoćemo imati priliku čuti i ove nove, još neobjavljene pjesme?
S obzirom da je to naš prvi klupski headlinerski nastup, složili smo jedan stvarno brutalan i konceptualan set s kombinacijom novih i starih pjesama. Bit će cepanje po četvrtoj dimenziji kao i inače.