Repetitor: “Čas si prosjak, a čas si malo manji prosjak”

Još i prije prvijenca “Sve što vidim je prvi put” bilo je jasno da je izrastao jedan veliki alternativni bend na regionalnoj sceni, a svakom novom svirkom broj fanova je rastao i rastao. Danas možemo reći da je Repetitor jedan od najvažnijih bendova generacije.

Pred dva mjeseca izdali su novi album “Dobrodošli na okean” koji sada promoviraju na sve strane, pa su tako došli i do Zaboka te iznova pokazali koliko su dobar bend uživo. Kako nismo već godinama pričali s njima, bilo je krajnje vrijeme da se iskoristi ova prilika, a Boris je s radošću prihvatio poziv na razgovor.

Prije nekoliko godina edicija “Nova srpska scena” izdala je mnogo odličnih albuma. Kako danas stoje novi bendovi u Srbiji?
Moram priznati da je malo čudno pitanje za početak, budući da ta edicija ne postoji već neko vrijeme, a i od samog početka mi nije bilo jasno što se htjelo postići time. Mi, bendovi koji su ugurani pod to ime, nismo to nikada htjeli prihvatiti. Barem mi, Repetitor, to je sigurno. Zapravo, ta edicija ne postoji više od kad je i krenula. Nama je to predočeno kao jedna jako dobra stvar, gdje će se promovirati cijela urbana scena Srbije, znači i rock i hip-hop i još štošta drugo, ali… Da smo znali da će ovako ispasti, ne bismo se prisilili na to ime. To je trebao biti širok presjek, a ispalo je kako je ispalo, obuhvaćen je samo alternativni rock. Tako je to po meni sve pogrešno predstavljeno. Ako postoji prednost današnje scene u odnosu na raniju, to je ta raznovrsnost. Sada ima stvarno jako puno raznovrsnih bendova u Beogradu i Srbiji.Koje bi od tih bendova istaknuo?
Prije svega bih istaknuo Kriške. Na njih bih se fokusirao, omiljeni su mi bend.

Što bi rekao, koja je tajna vašeg uspjeha? Pod uspjeh mislim to što stalno svirate, kritičari i publika vas vole, sve ste to uspjeli mladi, a to se kod nas rijetko uspije postići…
Ne znam u čemu je tajna, pa ne znam kako bih savjetovao druge bendove. Ako se netko želi baviti alternativnim rock’n’rollom ili bilo kojom muzikom koja nije dio mainstreama, treba imati mnogo upornosti i… upornosti! Ništa ne dolazi preko noći. Mi možda nismo dobar primjer jer smo imali odličan tajming i bili smo bezobrazni od početka.

Mnogi proglašavaju vaš debi album jednim od najboljih u regiji u prošloj dekadi. Je li vam to bilo breme pri snimanju novih pjesama?
Stvarno nije. Nikad nismo zadovoljni s onim što radimo, tako to valjda mora biti da bi gurao naprijed. Za snimanje drugog albuma gledali smo što bismo napravili drugačije i zaključili smo da snimanje treba proteći u živoj svirci. Zbog toga nismo imali nikakvo breme jer smo znali što radimo i to nam je bilo mnogo prirodnije nego na prvom albumu. Nismo uopće sumnjali u ono što radimo, već naprotiv, nismo htjeli da na krilima prvog albuma izdamo drugi. Radije smo sačekali da se stiša sva fama oko prvog albuma.Baš je to i jedno od sljedećih pitanja… Kako to da je prošlo više od četiri godine između albuma?
Nama je bio plan tri godine. Htjeli smo svirati što više nakon prvog albuma, a to smo i radili. Ne znam kako je tu kod vas, ali u Srbiji se to uvijek razvuče. Imaš neki plan i onda moraš sve prolongirati iz svakojakih razloga. Album je bio snimljen prije godinu dana, ali od snimanja do izlaska prošlo je previše vremena. Svašta se tu mora raditi. Prvi put izdajemo i vinil, ljudi će ga od današnjeg koncerta imati prilike kupiti, izdajemo album za inozemstvo, radimo s diskografom koji nikada nije radio s bendom iz Srbije, a tu je i Sokoj, mafija za zaštitu prava, još rigidnija institucija nego druge regionalne koje se bave istim poslom… Sokoj je bio iznenađen što izdajemo vinil. Pitali su nas kako to da izdajemo vinilnu ploču, postoji li to još uopće. Naravno, za sve potvrde i slične stvari vozikali su nas od kancelarije do kancelarije i sve smo iznova morali objašnjavati… Ne bih htio više pričati o tome, važno je da je vinil sada tu i da ga se može nabaviti.Mnogo svirate. Ima neka možda najdraža svirka koju bi izdvojio ili koju bi najradije zaboravio?
Ne znam, teško bih mogao samo jednu svirku istaknuti kao najdražu jer bi se već u nekom drugom momentu sjetio jednako dobre, ako ne još i bolje. Bilo je stvarno ludih koncerata.

A najgore?
Hmmm…

Tu ciljam na ove zadnje koncerte gdje su se događale različite stvari… Banja Luka je bila žestoka, a incident se dogodio i u Zagrebu… Nekako vas je krenulo to…
Znam da sam nešto blokirao, mozak mi želi to zaboraviti. Da, Banja Luka je bila malo bezvezno iskustvo s tim klubom, ali to je sada iza nas i ne treba to više razvlačiti. Bilo je dobrih koncerata u Banja Luci, to je jednostavno bio ‘kozmički loš dan’ i protiv toga ne možeš. Tenzije su bile velike jer su tog dana oslobođeni generali (Gotovina i Markač, op.a.), pa je tamo bilo frustracija na nivou zbog čega smo mi kao Beograđani i antifašisti bili naciljani kao glavne mete. Tako je sve to krenulo…

Postoji li nakon toliko mnogo koncerata i dalje trema pred izlazak na pozornicu?
Od nekoliko stotina koncerata koje smo odsvirali, možda na svega dva-tri nisam osjećao tremu. Ljudima koji me znaju totalno sam neprepoznatljiv pred koncert, ali mislim da je to jedan jako bitan dio pripreme. Drago mi je da je tako i ne radim na tome da nemam tremu.

Kad si na bini izgledaš totalno drugačije…
Da, točno, kad sam na bini, tu sve prestaje, nema više treme… Do izlaska na binu nisam svoj, dok Ana-Marija i Milena to malo lakše podnose, opuštenije su.

Vidio sam da ste svirali i po inozemstvu, u Italiji i Nizozemskoj. Kako vas tamo prihvaćaju?
Odlično, u Italiji je bilo posebno dobro. Tamo je ta ista južna krv (smijeh), pa je atmosfera vrlo slična. U Nizozemskoj je pola publike bilo iz država bivše Jugoslavije, pa smo se opet osjećali kao doma, ali je bilo poprilično stranaca koji su dobro reagirali na nas. Mislim da tamo nedostaje malo neispeglanog rock’n’rolla.

Promijenili ste diskografa. Kakva je suradnja s Moonleejem?
Do suradnje je došlo na obostrano zadovoljstvo. Odličan hrčak, izdavačka kuća za koju smo izdali prvi album, siguran je diskograf za bendove u Srbiji jer da nema njih, ne znam kako bi bendovi išta izdali, morali bi sami izdavati. Ipak, oni nemaju kapacitet da se time bave 100 posto jer su oni prije svega koncertna agencija, pa su iz nužde izdavali albume zbog čega je suradnja s Moonleejem došla sasvim logično. S Odličnim hrčkom nismo nikad potpisivali nikakve ugovore, pa smo se odlučili za bolju soluciju.

Čija je ideja bila za besplatni download?
Naša. To nam je bilo jedino logično rješenje.

Kako to da je samo devet pjesama na albumu?
Za nas nije problem napraviti dovoljno pjesama, ali je malo teže napraviti dovoljno tekstova s kojima si zadovoljan, a mi nismo bend koji će stati iza bilo kakvih riječi. Možemo složiti neke riječi da one zvuče ok i da njima nadodamo riffove koje nismo iskoristili na albumu, ali nemamo razloga za to. S druge strane, mislim da ljudi više nemaju vremena slušati dugačke albume, pa tko danas može preslušati 13 pjesama… Svaka mu čast.

Da, u današnje se vrijeme sve bazira na nekoliko singlica, i to je to…
Slažem se. Čak sam očekivao i više kritika na samu dužinu albuma, ali toga ima najmanje jer smo pogodili vrijeme s tim formatom. Mislim, oduvijek sam volio kratke albume. S druge strane, mogu reći da sada ne planiramo ponovno četiri godine pauze do sljedećeg albuma.

Kako to da je album nazvan “Dobrodošli na okean“?
To je dio pjesme, a ključ značenja je u sljedećem stihu. “To nije onaj plavi sunčani okean… Tu smo sada i nakon što prvi put sve vidiš, sada je to to.”

Mnogo svirate, pa može li Repetitor živjeti samo od glazbe ili se mora nešto raditi sa strane? Ako se ne varam, Milena je prošlo ljeto išla raditi u Ameriku…
Ne može se živjeti od muzike. Kada bismo živjeli od ovoga, tada bismo dva mjeseca živjeli kao kraljevi, a sljedećih nekoliko mjeseci bili bez dinara. Tako to ide, napraviš turneju-dvije, zaradiš nešto, ali ne dovoljno da bi uštedio, ali dovoljno da bi potrošio za normalan život. Teško se može stvoriti neki kontinuitet koliko god bila velika bivša Jugoslavija. To je jednostavno premaleno tržište da bi se uspjelo održati nekoliko koncerata mjesečno koji se plate. Ovako je zanimljivo, moraš biti prilagodljiv, stalno si kameleon. Čas si prosjak, a čas si malo manji prosjak.

Budući da smo mi internetski medij, kako je Internet promijenio život Repetitora? Misliš li misliš da vam je sada lakše ili teže nego da ste nastali prije npr. 20 godina?
Ja sam vrlo rano dobio Internet, tako da ni ne znam kako je bez njega. Što se tiče samog odnosa razvoja tehnologije i umjetnosti, ne navijam ni za jedno ni za drugo. Ima dobrih i loših strana. Muzika je sada dostupna svima, i onima koji stvaraju i onima koji je slušaju. Prije si morao izdati album, a sada samo objesiš na Internet nešto novo što si napravio. Prije ti je netko morao reći da je to ok za izdati, staviti potpis i pečat, a sada je to mnogo lakše. To je s te strane dobro, ali nusproizvod je taj to što muzike ima puno i ljudima je teško sve pratiti. Zbog toga dolazimo do raznih teorija da je nekada bilo bolje, da sada ništa ne valja, da je sada to sve poza… To i jest točno kada se gleda mainstream, posebno iz razloga što se mainstream obraća sve mlađoj publici, ali ako se zagrebe malo dublje, mislim da je glazba uzbudljivija nego ikad. Mnogo mi je protagonista iz ’80-ih. reklo da su se pričale iste priče kao danas, čak je i isti broj ljudi dolazio na koncerte kao i danas. Muzika koju sviramo ne obraća se tolikom broju ljudi, što je žalosno i to nije s naše strane namjerno. Tako je kako je i nećemo se zbog toga mijenjati.

Koji su tvoji albumi 2012. godine?
Pod regionalne bih svakako uvrstio već spomenute Kriške i Vlastu Popić. To su dva odlična benda i stvarno im želim uspjeh u daljnjoj karijeri. Ne znam zašto nas toliko uspoređuju s Vlastom Popić, zapravo njih s nama, i to na neki loš način umjesto da to bude neka normalna stvar, a opet smo dosta drugačiji, oni su puno vještiji s melodijama i višeglasjem, dok smo mi ritmičniji i energičniji. Strane albume sam jako slabo pratio.

Znam da ti je san dijeliti pozornicu s Iggyem Popom što si i ostvario prije nekoliko godina. Iggy Pop i The Stooges ponovno na ljeto sviraju u Zagrebu. Biste li voljeli ponovno dijeliti pozornicu s njima?
Zašto ne, uvijek (smijeh)! Nemam daljnjih komentara, to je Iggy Pop. Nismo mi točno svirali prije njih, kontaminiralo je nakon nas s još dva benda prije Iggya, ali svejedno nam je bila velika čast. U prolazu smo se skoro očešali o njega. Nisam mu imao što reći, nikad nemam što reći takvim ljudima jer sumnjam da još uvijek doživljavaju pohvale nakon toliko godina. Jedino možda da ga ispljujem (smijeh), možda bi me tada zapamtio (smijeh)!

Znači, sljedeći album nećemo morati čekati toliko dugo, sad slijedi mnogo svirke…
Točno, nema se što drugo nadodati. Svirat ćemo maksimalno koliko možemo, gdje god nas pozovu…