Postolar Tripper predstavljaju novi album “Čujem ja netko šuti”

Treći album zadarskog benda Postolar Tripper “Čujem ja netko šuti” iz trećeg pokušaja, napokon ovih dana izlazi van.

Album je naime bio najavljen još za zimu 2011., pa zatim za 21. ožujka, no zbog malih zastoja u kotačićima izlazi uskoro, a mi smo bili u prilici album preslušati, te zaključiti da Postolari nastavljaju svoj rast.

Zvuk je ostao prepoznatljiv i zasnovan na ska/reggae izričaju, podebljanom jačim dionicama trubača i udaraljki, dok su tekstovi čišći, kraći, manje nalik pričama, više je ponavljanja, ali opet dosta kažu. Album, dakle, nosi izmjene, manje u zvuku, veće u suradnjama, ozbiljnije u tekstovima i nikakve u dobroj zajebanciji, no što nam o svemu tome kaži Davor i Dabi, frontmeni benda.

Što nas očekuje na novom albumu? S kim ste ga stvarali?
Davor: Zove se “Čujem ja netko šuti”, na njemu su radili Shot i Erol (Elemental studio). Postava benda više-manje je ista, otišao je jedan bubnjar, vratio se stari, koji je sad na perkusijama i sampleru.
Dabi : Da, sad imamo sampler, iako nismo baš koristili blagodati samplera na ovom albumu, ali poslužit će ‘live’. Suradnje na albumu su s klapom Libar u pjesmi “Gaeta”, zadnja stvar “Redar Željko” suradnja je sa Zebrax bendom, a pjesma “Moga konja” je autorska suradnja jer su je napisali Mislav Skračić i Mihovil Valčić, to su dva gospodina koji su godinama uz vatricu barili žene svojim pjesmama.
Davor: Ta stvar je stara, koliko, 26, 27 godina?!
Dabi: Da, 27 godina.
Davor: To je bila pjesma svirana uz vatru i nije nikad zaživjela na snimci, igrom sudbine i slučaja prošlog ljeta nam je prišao jedan od njih i odsvirao je. Ostali smo paf, uzeli stvar u svoje ruke i napravili svoju verziju.
Dabi: Malo smo je samo prearanžirali i prilagodili sebi, ali više-manje je ista.
Davor: Cover je radila Hanja Grgičević, ona je djevojka koja je naš fan, pa nam je uletjela da bi nam rado radila omot, te smo joj dali odriješene ruke, ali na kraju smo počeli uletavati s idejama.

Dakle, album se zove “Čujem ja netko šuti”, a prati li ga pjesma tog naziva?
Davor: Ne, nema pjesme tog naziva.Koliko pjesama krije album? Kakav im je ‘karakter’, tema?
Album ima 14 pjesama, redom i karakterom “Kruva bez motike” – život kakav svi priželjkuju, uživanje u danu i životu bez žuljeva na rukama, “Zorane, vrati se kući” – pjesma govori ni o čemu, nastala je kroz jamming na probi kad je jedan od nas nešto improvizirao kroz jedan ritam, a drugi ga je razumio da pjeva “Zorane, vrati se kući…” i tako je nastala stvar. “Moga konja” pjesma je o ljubavi čovjeka i tovara. “Loše društvo i labilan karakter” je reggae blues za zreliju populaciju suočenu sa životnim problemima te razočaranjima. “Tabletoman” – televizija nas pumpa s informacijama kako moramo piti tablete svaki dan, prije ručka, poslije ručka, prije seksa, nakon seksa i tako dalje. Samo trebamo priupitati liječnika ili ljekarnika o mogućim nuspojavama. “Problem, reakcija, rješenje” – masoni vode naše živote, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. “Ska ska ska” govori o ljudima koji su u misiji trbuhom za kruhom. “Trieste” je osvrt na legendarni shopping u Trstu koji je ispao iz đira. “Gaeta” je istinita priča o brodu koji je prodan nakon smrti starog vlasnika i što god da su radili na tom brodu, on je uporno propuštao more i lagano umirao. Ovdje potpisujemo suradnju s bendom Libar iz Splita. “Na kolodvoru” je osvrt svakog muškarca na pijane noći s prijateljima i zanemarivanje svoje bolje polovice. “Largo” je priča o trudnoj djevojci koja skuri tri kutije Larga na dan, duhane Largo smo uzeli samo iz razloga jer pakiranje jedne kutije sadrži 25 komada, a tri kutije daju koban broj 75. Svako pretjerivanje izaziva ovisnost – nije riječ o gađenju vrste cigara, to je samo priča u stilu braće Grimm. “Uno, due, tre” tekstualno je bazirana na najnovijim hitovima iz pop-dance kulture koja nas uči da jedina vrijednost leži u požudi i razvratnosti. I na kraju, “Redar Željko” priča je o redaru na ulazu u klub koji kroji vlastite zakone i mjerila, pjesma je odrađena u suradnji s grupom Zebrax.

Dvije pjesme su, nazovimo ih, tužnije i svaki od vas predstavlja jednu, ti Davore “Gaetu”, ti Dabi “Loše društvo i labilan karakter”, odvojili ste se, to do sad i nije bio slučaj?
Dabi: Da, jednostavno smo to osjetili tako. Kad smo skužili da neka stvar bolje leži jednom od nas, nismo htjeli upirati da je otpjevamo skupa samo zato što je to navika, jer smo oboje pjevači.

Otkud je došla inspiracija? O čemu najviše progovarate ovaj put?
Dabi: Kao i uvijek, iz nekakvih životnih situacija i okruženja, svega i svačega oko nas. Nismo išli planski raditi album koji će nadmašiti sve što smo dosad radili, niti smo planirali da bude smiješan. Sve što smo čuli oko nas, a zvučalo nam je zanimljivo, pretvorili smo u priče, neke su istinite, neke nisu. Neke su i odraz stanja kroz koja smo prolazili, uglavnom dali smo sebe u cijelu sliku, tako da možemo slobodno reći da je ovo najosobniji uradak do sad.

Koliko dugo je album je nastajao?
Davor: Hm, tri godine je prošlo od “Popravnog”…
Dabi: Malo pomalo, ali onaj nekakav ključni period je unazad godinu dana kad smo rekli idemo to sad napraviti do kraja i ušli u garažu i radili isključivo na novim stvarima.
Davor: Nakon “Popravnog” nas je ponijela ta live svirka, non-stop smo svirali i živjeli zapravo za te svirke.
Dabi: Ali kroz taj period nastalo je nekoliko stvari. Izrodilo se masu ideja, ali nismo nikad baš konkretno stali i odlučili idemo sad raditi album, ali unazad godinu dana napravili smo sve to.

Sad kad ste spomenuli svirke, svirke su se proširile, ne gostujete sada više samo po Hrvatskoj?
Dabi: Pa da, svirali smo u Bosni i Francuskoj, postoje planovi za Makedoniju i Srbiju sad kad album izađe, pregovori su u tijeku.

Kako se primljeni u Bosni, kuže li vas?
Dabi: Iznenađujuće smo primljeni u Bosni, kuže nas, pjevaju, znaju. Savršeno!
Davor: I saznali smo zanimljivost da navijači NK Čelika, Robijaši, pjevaju “Marijanu” na utakmicama. Kad smo došli u Zenicu misli smo da nas nitko neće znati, međutim neki su čak putovali da bi nas vidjeli, pjevali su naše pjesme, uglavnom zanimljivo iskustvo.

Vratimo se albumu, što je različito, što mislite da ste promijenili u ovom nastavku priče o vama?
Dabi: Pa nismo ništa mijenjali svjesno, neke promjene koje će ljudi čuti nama su već stare. Mi ih zapravo ne kužimo zato što je to bio proces koji se jednostavno događao kroz tih godinu dana, gdje smo jednostavno napisali takve stvari, nismo ništa određivali, samo smo stvarali stvari. Ok, određivali smo da će ovo biti ska stvar, ova će biti ovakva, ona onakva, ali nismo išli ciljano raditi neke promjene ili držati se nečega.
Davor: Napravili smo ‘koncertnije’ stvari.
Dabi: Da, napravili smo ‘koncertnije’ stvari valjda zbog velike količine koncerata koji su nas pratili tad.

Prednajavni singl albuma bila je pjesma “Burza rada”, a koji singl prati izlazak albuma?
Davor: “Burza rada” vrti se svugdje, bila je na svim hrvatskim radijima, dosta dobro je prošla, ali sad idemo s totalnom kontrom.
Dabi: S “Largom”, najžešćom stvari na albumu.
Davor: “Largo” možda neće imati takav odaziv kao “Burza rada”, ali baš zato što je album šarolik izbacivat ćemo takve stvari koje su različite.
Dabi: “Largo” je baš dosta progresivna i nabrijana stvar, govori o ženi koja je ovisna o duhanu. Za nju je i napravljen spot, režiju potpisuje bend, a snimao je Marko Kujundžić – Njumen. Spot je snimljen u podzemnoj garaži jednog tvorničkog kompleksa. Imali smo na raspolaganju i jedno skladište koje je bilo prepuno raznoraznih rekvizita koje smo iskoristili za potrebe snimanja, pa spot izgleda kao da je skuplji od svih dosadašnjih videouradaka, ali njegova cijena bila je tek tisuću kuna.

Hoće li biti problema s nazivom pjesme?
Davor: Nismo uopće razmišljali o tome, a valjda neće…
Dabi: U biti “Largo” je slučajno ime, samo zato što je količina u kutiji veća, kao što smo već i rekli.

Imate li svoje favorite među pjesmama?
Dabi: To stvarno ne mogu reći, svaki dan mi je druga.
Davor: Isto. Za dosta njih nas je i strah kako će ih ljudi primiti, sve nas zanima, ovo je baš eksperimentalan album za nas.

Kako stojite s osjećajem, hoće li i s ovog albuma biti iznesena neka prepoznatljiva uzrečica?
Davor: Dobro pitanje! E da, ovdje toga nema.
Dabi: Da, na ovom albumu nema uzrečica tipa “brate, brate gospođo“.
Davor: Ne da smo pobjegli od toga, nego je stvar u tome da smo opet išli tražiti nešto takvo samo bismo iskopirali sami sebe. Nismo htjeli ponoviti nešto, pa da ispadne loša fora.
Dabi: U biti se nije ni dogodila neka tako dobra fora koja bi legla na neku melodiju ili nešto zabavno, pa jednostavno nismo htjeli forsirati.

Prati li album još nešto?
Dabi: Pa u biti smo napravili majice, čisto eto da imamo i mi svoje majice. Mogu se kupiti po simboličnoj cijeni u Zagrebu, ali nečeg konkretnijeg osim samog CD-a neće biti.

Planira li se promocija?
Dabi: Planiramo promocije u Zadru, Zagrebu, Splitu i Rijeci. No o svemu tome bit ćete pravovremeno obaviješteni.

Što se spremili za promociju?
Dabi: Nove stvari!

Imate li očekivanja?
Davor: Ne, samo nas čeka zanimljivo vrijeme.
Dabi: Ne razmišljamo previše, naravno uvijek razmišljaš kako će to sad publika primiti, ali nismo išli s namjerom raditi album hitova, samo smo radili album.
Davor: Povodili smo se onom: ‘da napravimo i dvije dobre stvari, opet dobro’.
Dabi: Album zbilja ima svega, i tužnih i zabavnih i glupih i ozbiljnih pjesama, pa će valjda biti i hitova. Ali nemamo osjećaj, samo čekamo što će se dogoditi sljedeće.
Davor: Ali ćemo to, što god bilo, proslaviti uz ‘vatrenu vodu’!!!

Razgovarala: Maja Biloglav