Dobre vijesti za moralne paničare!
U Splitu je, prije kojih tjedan dana u drugoj večeri festivala Ringišpil primjećen značajan pad broja publike u odnosu na prvu večer, prije par dana je slavodobitno objavljena informacija da je koncert Justina Biebera službeno rasprodan. Također u ponedjeljak, skupina motorista je prekinula koncert ‘pevaljke’ Gabrijele Pejčev u Morpolači. 
To nam govori da narodnjaci odlaze, ali primitivizam ostaje, samo će početi slušati neku drugu muziku.
Recimo, Justina Biebera? Dobar kandidat, popularnost mu je sve veća. Bacao je jaja u susjedstvu, vozio je auto u omamljenom stanju (malo alkohola, malo THC-a, malo tabletica), a ima i pjesme “Where Are U Now” i “U Smile”.
Prisiljene dosjetke na stranu, zašto bi netko išao prekidati koncert, osim ako ne postoje problemi za zdravlje i sigurnost izvođača, tehničke službe i publike, ako se ne poziva na nasilje i mržnju, pa makar to bila najgora muzika koju ljudsko uho može čuti? Što se Gabriele Pejčev tiče, žena izvodi pjesme koje ste u raznim varijacijama, rimama, zvuku, melodijskim progresijama i vokalnim manirizmima već čuli kod Severine ili Jelene Rozge. Kakve bi bile reakcije da su motoristi prekinuli Bečku filharmoniju, u odnosu na reakcije na prekid koncerta Gabrijele Pejčev?
Incident podsjeća na ‘nezgodu’ prije 20 godina kad je na koncertu u diskoteci The Best Zabranjeno pušenje izvodilo makedonsku narodnu “Fato mori dušmanke”, pa je izbila tučnjava zbog toga ‘jer se u Zagrebu više neće svirati narodnjaci’. Dakle, makedonska narodna pjesma – narodnjak?! Nakon toga su narodnjaci nestali iz Zagreba i Hrvatske i nismo mogli u EU ako ih opet ne uvedemo. Mo’š mislit’. Primitivizam je onda promijenio muzički ukus, mijenja ga i sad nećemo živjeti ništa bolje ako svi primitivci do sada ostanu primitivci, samo ‘cajke’ zamijene Schubertom i Rahmanjinovim.
Narodnjaci su bili i ostali relativan pojam, kao što je loša glazba bila i ostala relativan pojam. Ona pjesma što je nekad bilo zapečaćeno kao narodnjak, loša muzika i znak neukusa, u nekom drugom vremenu to ne mora biti tako. Najbolji primjer za to je dao Let3 s obradom “Dođi da ostarimo zajedno” koju su preimenovali u “Dijete u vremenu”, dodali malo citata iz rock antologije, i evo novog kandidata za špicu na koncertima i pjesme koja funkcionira u novom kontekstu među publikom koja je vrlo vjerojatno gledala “Kako je propao rokenrol” i pljeskala na antologijsku scenu “Mrzim narodnjake”. Da Šaban Šaulić, autor “Djeteta”, odnosno “Dođi da ostarimo zajedno”, dođe u Hrvatsku držati koncert, vjerojatno bi u očima većine muzičkih konzumenata bio svrstan u ladicu ‘narodnjak – neukus’ kod sklonijih rocku i srodnim žanrovima. Kod neke druge publike – to ne mora biti tako.
S druge strane, umjetnička vrijednost pjesama koje izvodi Justin Bieber je u glazbenim tiskovinama konstantno osporavana. Možda i s razlogom – osobno, da do kraja života ne čujem više niti jednu njegovu pjesmu, ne bih puno izgubio. Iako Justina doživljavamo kao konfekcijsku pop-senzaciju kojoj je osnovni motiv – čista ambicija, Bieberu su, između ostalih, pjesmu “Love Me” napisali članovi grupe The Cardigans, a “Bigger” neo-soul senzacija Frank Ocean.
To i dalje ne govori puno o Bieberovim dosezima, jer i kod narodnjaka imamo situaciju da su im pojedine hitove pisali rock doajeni tadašnje Jugoslavije. I naravno, ‘pristojan svijet’ se zgraža, a narodnjački izvođači (i njihovi skriveni autori rockeri) beru novce. Bilo kako bilo, vjerojatno neće nitko narodnjake zamijeniti Bieberom. Mala je šansa da ćemo po gradovima imati scene vozača u potkošuljama, ljubavnim tepihom, glasnim psovkama, krunicom za retrovizorom da ih čuva jer redovito prebrzo voze i “Mistletoe” puštenom na najglasnije, no sigurno ćemo za 10 godina neki drugi glazbeni žanr povezivati s primitivizmom kao što to sad radimo s ‘cajkama i narodnjacima’. I naravno, gnušati se kao sav ‘pristojan svijet’.
Činjenica je da nam neko vrijeme predstoji stavljanje ‘cajki i narodnjaka’ ad acta, sve dok se ne vrate u nekom izmijenjenom obliku.
