Kad smo prije nekoliko tjedana na Muzika.hr pisali o turneji koja se u lipnju trebala održati po Hrvatskoj u povodu ulaska u EU, bilo je jasno ko dan da se radi o sumnjivom projektu, estetski mizernom čarobiranju u kojem je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pokroviteljstvom ‘stalo’ iza dvadesetak nebitnih estradnih imena.
I tako su ti izvođači, izabrani po tko zna kakvom ključu, trebali odigrati glavnu pjevačku ulogu pri slavlju ulaska Hrvatske u EU. Javnost se s pravom zgražala nakon što je vidjela ‘program’.
Nije problem nego rješenje
Međutim, propalo, otkazano. Kada su mi pred tjedan dana javili da je ‘turneja’ Lijepom našom (i Trstom) otkazana, satisfaction su dobili svi razumni koji su se snebivali nad ovakvim ‘projektom’. Koji, ma koliko nekulturan, treba propagirati upravo kulturu, pa je još i ‘amenovan’ od državnog ministarstva, ma koliko oni umanjivali svoju ulogu.
Svatko razborit i sa zerom pameti registrirao je projekt 28 Stelle kao produžetak redovitih estradnih muljaža kojima smo zasipani.
No, ovaj put problem je samo u tome što je problem izašao izvan granica Hrvatske, mada to zapravo nije problem nego rješenje. Neki inozemni glazbenici, bez obzira koliko nebitni, našli su se uvrijeđeni odlukom da im se par dana prije početka svetkovine otkaže putovanje, i honorari dakako. Putovanje na kojem su nas, kao u duhovnoj obnovi, za rukice i glasićima trebali privesti bliže razumijevanju EU.
I sad imamo porast europskog estradnog duga. Mada, nije dobro da su baš preko estrade ‘stranci’ saznali kakvi smo zapravo. Mi to trpimo svaki dan i nitko nam ne može pomoći, možda sad krene?
Vanjski estradni neprijatelji
Preko takvog redovitog ‘unutarestradnog’ stanje doma olako prelazimo, ali u međunarodnim estradnim krugovima odjeknulo je s nevjericom skoro kao kad je Tito otkazao usluge Informbirou. Inozemni glazbenici koji su trebali sudjelovati (u, kako je navedeno, ‘upoznavanju naših građana sa zemljama među koje uskoro ulazimo’), nisu mogli biliviti što se događa.
Ironično je da nam sad pomažu neki trećerazredni ‘vanjski estradni neprijatelji’ iz Danske, pored svih nas upoznatih sa stanjem kod kuće. Bolje tako nego nikako, a koliko su pedantni, Danci iz Olsen Brothers zaista bi mogli potegnuti tužbu kako najavljuju. Još ako nagovore i ostale nadrapali smo.
Državni i privatni neukus
Problem je zapravo u sljedećem; treba li se pouzdati u državni ili privatni sektor? Jer ako se neko ministarstvo ‘zaleti’ i podupire ovako besmislene inicijative, koje zatim neke besmislene agencije ne mogu realizirati, a mi za to slučajno saznamo, možemo samo moliti Boga da slična situacija nije i izvan estradnih ‘projekata’.
Ne veli se uzalud da je država najgori gospodar (u ekonomskom smislu). Međutim, još je gore – i teže su mjerivi debakli – kad petljanje prijeđe u zonu ‘umjetnosti’ ‘ukusa’, tj. neukusa, estetike i organiziranja raznih manifestacija po kojima smo poznati kao i po svetkovinama s janjcima i odojcima. Jedino su budžeti veći čim se malo zapjeva.
Ako neki anonimni državni službenici i administratori po ministarstvima mogu progurati odluke i projekte poput ovoga i sličnih, nije dobro. A nije.
Gledaju nas big brother, sister, MI 5, 6 i 7
Zatim se priključuju estradni maheri i ostala estradna stoka sitnog zuba i tankog glasa. Sad su to vidjeli i ‘stranci’ pa se malo lakše diše, ali kasno se jebenom kajati. S tim da se često ne sazna ni zašto je ‘jeben’, ni zašto se ‘kaje’, pa se ni ne saznaju pravi razlozi ovakvih odustajanja od spektakularno najavljivanih spektakala.
Ima li nade za nas? Ima, srećom, jer kad nas vide iz EU onda se prepadnemo. S tim da bi trebali znati da im nije dovoljan samo big brother kad nas gledaju; treba im i big sister, čitava familija, MI5, 6 i 7, ako hoće nešto shvatiti oko domaće estrade.
Možda će jedna od najboljih posljedica ulaska u EU biti ta što će nas ‘stranci’ gledati stalno. Naravno da nisu ništa bolji od nas, ali barem imaju neka vražja pravila i red…
