U sklopu Eurosonic Noorderslag u Groningenu, koji u tri dana između 15. i 18. siječnja okuplja 12-15.000 glazbenih profesionalaca i ukupno 38.500 posjetitelja, 337 nastupa iz 39 država, na 47 stagea – ne, nije bilo hrvatskih izvođača.
Sjajni i agilni Repetitor iz Beograda. Svirali su gdje god su mogli,
čini mi se i pred više ljudi nego što je to slučaj na našim prostorima.
Za one koji ne znaju, Repetitor pjeva na srpskom. Jezična barijera ovdje
nije bio slučaj.
Koga bi izdvojio na festivalu?
Nastupi na festivalu koje bi posebno izdvojio su mladi i energični The Strypes koji nemaju ama baš nikakvih inovacija ili ikakvu posebnosti osim da su jako mladi i već sad karizmatični s vrlo uvjerljivim nastupom – čisti, što bi bilo – dobri, stari, prljavi rock’n’roll uz gitare i usnu harmoniku. Nakon njih treba istaknuti mladu švedsku klupsku hip-hop pop mini ikonu Elliphant za koju sam uvjeren da će daleko dogurati. Tu je i nastup indie momaka vrlo heavy metal imena – Wild Beasts. S dva frontmena dosta podsjećaju na Mando Diao. I svakako opet moram spomenuti pobjednike po broju nastupa – tri nastupa u tri večeri festivala – srpski Repetitor.
Šta je to Eurosonic Noorderslag uopće?
Ukratko, to je EU projekt koji je stvoren kao konferencija za profesionalce – bookeri, agenti, menadžeri, festivali, klubovi, servisi, digitalci, mediji, naravno i muzičari, s obzirom da su svi ovi ljudi većinom i sami muzičari. Drugi dio je festival koji je navečer, odvija se u, čini se, svim gradskim lokacijama gdje je to moguće. Otvaraju se i zatvorena mjesta posebno za ovaj događaj koji se odvija u gradu od 180.000 ljudi. Dakle, nešto kao Rijeka kod nas.
James Blake, Crystal Fighters, Blood Red Shoes, Jake Bugg, Chvrches, Editors, Caro Emerald, Franz Ferdinand, Robyn, Selah Sue, Triggerfinger i White Lies su neka od imena koja su prošla kroz mrežu talenata koja im je prilično pomogla da se nalaze tamo gdje su danas.
Od naših predstavnika, priliku su prvi prepoznali i dobro iskoristili – najjači regionalni predstavnik koji ima sve veće koncerte i van okvira bivše nam domovine – Dubioza kolektiv. Ove godine najdalje je došao varaždinski pop-rock bend Vlasta Popić s dva nastupa u CEETEP mreži, ali nisu pozvani na finalnu večer gdje su iz regije pozvani Kiril Džajkovski i Repetitor.
Na pitanje zašto ove godine nije bilo hrvatskih izvođača, Peter Smidt, kreativni direktor Eurosonic Noorderslag, odgovara: “Bukirali smo najboljih četvero CEETEP izvođača. Nema hrvatskih predstavnika, nadam se da će sljedeće godine biti više bukinga za hrvatske bendove u CEETEP mreži.”
Kad pogledamo kako stvari funkcioniraju, agenti i menadžeri su tu oni koji vuku konce. Da li nemamo dobrih izvođača, ili nemamo dobrih managera, ili nemamo dobrih kemija između istih – teško je reći. Poznato je da je INmusic festival u mreži i da je on taj koji predlaže izvođače, ali do sada nisu imali uspjeha za razliku od srpskih, slovenskih i makedonskih kolega. S druge strane, menadžeri, ali i sami bendovi se trebaju više probijati. Svi zajedno trebamo puno raditi.
