Američki post-metal bend Rosetta, obilježava 13-godišnje glazbeno putovanje s retrospektivnim uratkom “A Dead-Ender’s Reunion“.
Upravo ih taj aktualni, šesti po redu album, ponovno vraća pred zagrebačke ‘astronaute izgubljene u svemiru’, točnije u klub Močvara u kojemu će nastupiti 5. srpnja. 
Iako je povod koncerta promocija ove kompilacije važnih pjesama, remikseva i rariteta, bend će ovoga puta također podsjetiti i na pjesme s prethodnih albuma na kojima kombiniraju razne glazbene žanrove, od post hardcorea, preko shoegazea, dronea, post rocka i avant-garde.
Oba albuma, “Wake/Lift” i “The Galilean Satellites” dobit će vinilno izdanje…
Tako je. Tisak “The Wake/Lifta” je već u izradi, a “Galilean” će uslijediti kasnije ove godine. Ploče tiska Translation Loss tako da vremenski period ovisi o njima, ali sam sretan što će opet biti dostupni. Ljudi ih uvijek traže, ali nije u redu što moraju plaćati toliki ogroman novac na Ebayu za kopiju.
Eric je u bendu kao peti član. Je li se nešto promijenilo radi toga, pogotovo u vašem pristupu prema snimanju glazbe na prošlogodišnjem albumu “Quintessential Ephemera”?
Pomogao je u ponovnom osvježavanju stvari, imajući novu perspektivu u procesu pisanja pjesama. Uvijek smo pisali glazbu na vrlo suradnički način, ali dodajući Erica također smo počeli surađivati na vokalima i tekstovima. To je bilo novo. Eric donosi bolje izbalansiran pristup za razliku od naših. S obzirom da pjeva i svira gitaru, razmišlja o pjesmama više u širinu nego samo u okvirima svojih dijelova. To nam pomaže na bolje fokusiranje kod ideja.
Što je točno “Quintessential Ephemera” u svijetu u kojem živimo? Koja je glavna poruka iza tog naslova?
Željeli smo se osvrnuti na način kako su internet i masovni mediji dali beskrajnu liniju ‘clickbaitova’, ‘memeova’ i odvraćanja pažnje dok svijet oko nas doslovno gori. Imamo toliko pritiska kroz probleme s kojima se trebamo suočiti kao živa bića u postindustrijskom društvu, ali digitalno doba je omogućilo da sve to lako ignoriramo. Trošimo toliko vremena svađajući se jedni s drugima preko interneta o nebitnim, trivijalnim stvarima – suštinska prolazna pojava našeg doba.
Mike, znam da ti je zanimacija skateboarding i pročitala sam kako izrađuješ jednu dasku svakoga mjeseca u godini, koja na sebi sadrži tekstove i fotografije Rosette. Možeš nam reći nešto više o svom zanimljivom hobiju?
Nekoliko zgoda u mom životu se istovremeno ‘zakuhalo’ i dovelo me ovdje gdje jesam. Za početak, Mike Wohlberg i ja smo napravili jako malu audio-vizualnu umjetničku instalaciju na Consouling Sounds u Gentu u Belgiji. Drugo, kao sredstvo za suočavanje s anksioznosti počeo sam se petljati sa starim digitalnim dizajnima koje nikada nisam završio na fakultetu. Napokon, prije godinu dana sam se ponovno povezao s jednim starim prijateljem. Obojica smo postali svjesni toga da našem lokalnom skateparku prijeti opasnost zatvaranja. Zbog toga smo se odlučili na političku akciju. Kao rezultat, morali smo skupiti poprilično novca kako bi novi park mogao biti izgrađen. Novac i veze u politici su dvije stvari koje mi nemamo. Shvatio sam kako mi Rosettina prisutnost u društvenim medijima omogućuje pristup do posebnog tipa fanova: onoga koji voli Rosettu, ali i skateboarding. Zato sam odlučio iskoristiti priliku sa svime što se događalo u mom životu. Skateboarding, Rosetta, anksioznost i starinska vizualna umjetnost ’90-ih. Nadao sam se kako ću u razdoblju od dvije godine napraviti artefakte koji su dinamični te pritom prikupiti novac za skate park.
Jeste li u posljednje vrijeme otkrili neke interesantne bendove ili izvođače koje biste nam mogli preporučiti?
Mike: Volim
jako puno dronea, i u posljednje vrijeme sam uživao u izdanjima Ekkerta
i Nuances, koje izdaje mala izdavačka kuća Bastakiya Tapes
pozicionirana u Dubaiju. Mislim da je drone glazba na neki način folk
glazba našeg hiper-tehničkog globalnog doba, zato što je tako
jednostavna i lo-fi, ali prenosi ove intenzivne vidike pojedincu kroz
apstraktni zvuk.
U ovom glazbenom putovanju na kojemu ste posljednjih 13 godina, koje biste momente izdvojili kao najdragocjenije?
Matt: Toliko ih je puno, da mi je teško izabrati samo nekolicinu. Uvijek tragam za onim što nazivam konvergencijama – vremenima u kojima se stvari za koje misliš da nemaju ništa zajedničko jedno s drugim, zajedno udruže na novim i značajnim putevima. Doživio sam snažno iskustvo oko toga kada smo bili na turneji po Kini, kada smo nastupili u gradu u kojemu je otac moje žene odrastao (Xiamen, Fujian), i kada nas je njezina rodbina došla vidjeti. Nikada nisam pomislio da bi se svi ti ljudi jednoga dana mogli naći u istoj sobi. Takva iskustva su vrijedna odlazaka na turneje. Prošloga ljeta, imao sam priliku vidjeti brata od sestrinog muža na plaži u Šibeniku nakon Super Uho festivala. Volim kada se ovakve stvari dogode.
Kako vam je bilo svirati na SuperUhu? Sjećate li se našeg prekrasnog Jadranskog mora?
Bio je to definitivno jedan od najljepših festivala na kojima smo svirali. Ambijent je prekrasan, mjesto je super kul i gostoljubivost je neusporediva. Čudesno iskustvo od početka do kraja. Zaista nam se svidjelo što je tamo bilo predstavljeno toliko različite vrste glazbe.
S obzirom da ste već nekoliko puta svirali u Hrvatskoj, što nam
možete reći o publici i fanovima? Čega se sjećate s prethodnih
koncerata koje ste održali ovdje?
Uvijek je jako zabavno i jako
nagrađujuće. Hrvatsku publiku karakterizira dobar balans
sofisticiranosti i entuzijazma – kada ti netko kaže da im se svidio set,
znaš da to i misle i da zaista razumiju što si želio napraviti. Dobar
je osjećaj vidjeti tako puno ljudi kako pridaju toliku razinu pozornosti
i ulaganja.
U lipnju i srpnju ste na turneji s vašim starim prijateljima iz benda North. Što još možemo očekivati od te vruće ljetne večeri u Močvari?
Uzbuđeni smo što ćemo predstaviti North europskoj publici. Poznajemo ih jako dugo vremena i bit će zabavno voditi ih na mjesta koja su nama već poznata, a njima će biti nova. Očekujte puno stagediveova.
