Neki su umrli mladi, a neki u poznim godinama. Neki su isključivi krivci za svoju smrt, a nekima je jednostavno bio kucnuo čas. Neki su se uspjeli više, a neki manje proslaviti. Neki će nam u sjećanju ostati duže, neki kraće.
Puno ih detalja razdvaja, no ono što ih veže je gitara, instrument koji ih je proslavio, ali često su i oni proslavili nju. 
Ovo je tek kratki podsjetnik na najpoznatije i najutjecajnije gitariste bluesa, rocka, metala, jazza i countrya koji više nisu među nama.
Muddy Waters
Rođen: 4. travnja 1915., Rolling Fork, Mississippi
Preminuo: 30. travnja 1983., Westmont, Illinois
Posljednje počivalište: Restvale Cemetery, Alsip, Illinois
Gitara: 1958 Red Fender Telecaster u vlasništvu je Zaklade McKinleya Morganfielda
McKinley Morganfield odrastao je na plantažama pamuka, a nadimak Muddy Waters dobio je još kao dijete. Kada je 1941. bosonog ušao u studio snimiti nekoliko country-blues pjesama za muzikologa Alana Lomaxa, nitko nije mogao znati da će postati jedan od najvažnijih predstavnika čikaškog bluesa.
Nije mu se baš dopadao rock’n’roll, pritajio se dolaskom novog žanra, no većina (prvenstveno) britanskih izvođača kaže kako je izvršio ogroman utjecaj na njihov zvuk i upravo su mu oni pomogli revitalizirati karijeru.
Dok je punio baterije ispražnjene iscrpljujućim nastupima i studijskim snimanjima, Smrt mu je ukrala ‘mojo’: “The Master has won…” kaže njegova nadgrobna ploča.
Robert Johnson
Rođen: 8. svibnja 1911., Hazlehurst, Mississippi
Preminuo: 16. kolovoza 1938., Greenwood, Mississippi
Posljednje počivalište: Mount Zion Church, Morgan City; Payne Chapel Missionary Baptist Church, Quioto; Little Zion Baptist Church, Greenwood
Gitara: Gibson L-1, lokacija nepoznata
Ne samo što je život Kralja Delta Bluesa prepun nepoznanica, već i lokacija posljednjeg počivališta izaziva nedoumice. Možda je pokopan blizu jedne stare crkve kod Morgan Citya, jer je ondje – navodno – na pogrebu bila njegova majka. Grob je neoznačen, no postavljen je obelisk u spomen na blusera koji je – opet navodno – prodao dušu Đavlu.
Možda je pokopan nedaleko gradića Itta Bena: ubrzo nakon pogreba, njegova je sestra navodno prenijela Johnsonove posmrtne ostatke upravo na tu lokaciju. I naposljetku, možda je pokopan u dvorištu baptističke crkve u Greenwoodu; spomen-ploča ondje je postavljena nakon navoda stanovite gospođe koja je tvrdila kako je njezin suprug iskopao raku za Johnsonovo tijelo.
Znao je Johnson da ni u smrti neće imati mira, nije uzalud pjevao “You may bury my body down by the high-way side / So my old evil spirit can catch a Greyhound bus and ride“.
Rory Gallagher
Rođen: 2. ožujka 1949., Ballyshannon, Irska
Preminuo: 14. lipnja 1995., London
Posljednje počivalište: St. Oliver’s Cemetery, Ballincollig, Cork, Irska
Gitara: 1961 three-tone “Ex Sunburst” Fender (u posjedu brata Donalda)
Malo je gitarista za koje se moglo reći da su bili bolji od Erica Claptona u vrijeme kada je Clapton bio na vrhuncu. Rory Gallagher je bio bolji. Bio je prva irska rock-zvijezda, vrhunski samouki blues gitarist u neprestanoj potrazi za publikom.
Početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća izgubio je na popularnosti, no uporno je nastavljao snimati albume i nastupati. Brzi tempo života uzeo je svoj danak: gotovo usamljenički način života kumovao je depresiji, a loše zdravstveno stanje rezultiralo je neuspjelom transplantacijom jetra. Preminuo je svega tjedan dana nakon operacije; na pogreb u Irsku došlo je 15 tisuća obožavatelja.
Tommy Bolin
Rođen: 1. kolovoza 1951., Sioux City, Iowa
Preminuo: 4. prosinca 1976, Miami, Florida
Posljednje počivalište: Calvary Cemetery, Sioux City
Gitara: 1974 Black Strat (poklonjena tehničaru Davidu Brownu, prodana kolekcionaru u Coloradu)
Tommya Bolina prvenstveno pamtimo kao gitarista koji je zamijenio Ritchiea Blackmorea u Deep Purpleu. Za neke je bio i američki odgovor na Jeffa Becka i Jimmya Pagea: virtuoz koji je jednako glatko svirao jazz-fusion i hard-rock usavršavajući zanat uz Jamesa Ganga i Billya Cobhama.
Purpleovcima se pridružio 1975., nakon odlaska Blackmorea. Ta je postava snimila jedan, dok je Bolin samostalno objavio dva albuma. Netom nakon objave drugog solo-albuma “Private Eyes” i dan poslije nastupa s Jeffom Beckom preminuo je predoziravši se na jednom tulumu.
Dimebag Darrell
Rođen: 20. kolovoza 1966, Arlington, Texas
Preminuo: 8. prosinca 2004., Columbus, Ohio
Posljednje počivalište: Moore Memorial Gardens, Arlington, Texas
Devedesete godine prošlog stoljeća bile su mučno razdoblje za sve metal puriste. Ali Pantera, prvenstveno zahvaljujući gitaristu Darrelu “Dimebag” Abbottu, pomogla je fanovima prebroditi i tu krizu. Njegove cijukave harmonije, urlici, režanja i ostale vokalne bravure, precizni riffovi i ponajviše ponovno uvođenje solaža u pjesme (u vrijeme kada su ih mnogi bendovi odbacivali) osigurali su mu ‘guitar hero’ status.
Nakon razlaza Pantere 2003. godine, skupa s bratom oformio je Damageplan. Na jednom njihovom nastupu, jedan bivši marinac popeo se na pozornicu i počeo pucati po izvođačima. Darrell je pokopan u rodnom gradu u lijesu koji je dizajnirala grupa Kiss, a uz njega je i čuvena, originalna crno-žuta ‘bumbar’ gitara Frankenstrat Charvel Hybrid VH2, posthumni poklon Eddiea Van Halena.
Jimi Hendrix
Rođen: 27. studenog 1942., Seattle
Preminuo: 18. rujna 1970., London
Posljednje počivalište: Greenwood Memorial Park, Washington
Gitare: Ostaci ’67 Stratocastera razbijenog u Londonu i gitare zapaljene na festivalu u Montereyu čuvaju se u Seattleu; Hard Rock Cafe na Slapovima Niagare čuva ’67 Tobacco Sunburst Fender Strat, a gitara s kojom je snimljena “All Along the Watchtower” nalazi se u u Kaliforniji.
Krajem 2002., nešto više od 30 godina nakon smrti, Jimi Hendrix dobio je spomenik dostojan njegova kalibra. Gradnja memorijalnog centra započela je krajem prošlog stoljeća kako bi se izašlo u susret tisućama obožavatelja koji su svake godine dolazili odati počast legendarnom gitaristu.
Skupa s posmrtnim ostacima Jimija Hendrixa, nalaze se i posmrtni ostaci njegovog oca, maćehe i bake.
Wes Montgomery
Rođen: 6. ožujka 1923., Indianapolis, Indiana
Preminuo: 15. lipnja 1968., Indianapolis, Indiana
Posljednje počivalište: New Crown Cemetery, Indianapolis
Najutjecajniji jazz-gitarist modernoga doba, John Leslie “Wes” Montgomery, svojim je inovativnim stilom napisao novu početnicu za jazz-gitaru. Njegov je talent otkrio jazz-saksofonist Cannonball Adderley, a sredinom 1960-ih. Montgomery je postao prava jazz-pop zvijezda. Mnogi su mu kritičari zamjerali koketiranje s popom, no generacije gitarista nakon njega mislile su drugačije.
Preminuo je od srčanog udara u 45. godini života.
Frank Zappa
Rođen: 21. prosinca 1940., Baltimore, Maryland
Preminuo: 4. prosinca 1993., Los Angeles, Kalifornija
Posljednje počivalište: Westwood Memorial Park, Los Angeles, Kalifornija
Gitara: Stratocaster koji je Jimi Hendrix zapalio i ostavio na Pop Festivalu u Miamiju 1968., Zappa je uspio restaurirati, a danas je u vlasništvu njegova sina Dweezela
Mnogi pamte samo britkog, ciničnog komentatora društvenih zbivanja, pa njegova glazbena strana često neopravdano pada u drugi plan. Iza čudnih naslova pjesama krije se iznimno sofisticirana glazba: od doo-wopa i surfa do acid-rocka i free-jazza. I ne samo to, Zappa je bio virtuoz na gitari, tehnički potkovan i sklon improvizacijama.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dijagnosticiran mu je rak prostate. Tipično i krajnje nesentimentalno, točno mjesto posljednjeg počivališta nije označeno.
Django Reinhardt
Rođen: 23. siječnja 1910., Liberchies, Belgija
Preminuo: 16. svibnja 1953., Fontainebleau, Francuska
Posljednje počivalište: Cimetiere de Samois-sur-Seine, Fontainebleau, Francuska
Gitara: 1939 Gretsch Synchromatic 400, posljednja poznata lokacija je Muzej glazbenih instrumenata
S osamnaest godina ostao je bez dva prsta na lijevoj ruci (prstenjak i mali prst) nakon što je teško stradao u požaru. Prisiljen pronaći način kako kompenzirati nedostatak, Django je razvio neopisivo precizan i čist stil soliranja postavši jazz-inovator koji je gitaru, dotad prateći instrument, gurnuo u prvi plan.
Pariz se 1934. prvi upoznao s njegovim swing-kvintetom (Quintet of the Hot Club of France) koji je osnovao skupa s violinistom Stephaneom Grappellijem. Preminuo je u 43. godini života od posljedica moždanog udara.
Leo Fender
Rođen: 10. kolovoza 1909, Anaheim, Kalifornija
Preminuo: 21. ožujka 1991., Fullerton, Kalifornija
Posljednje počivalište: Fairhaven Memorial Park, Santa Ana, Kalifornija
Gitara: Prva električna gitara od punog drveta, nastala u suradnji Lea Fendera i Georgea Fullertona, Fender “Snakehead” Esquire, prodana je 1994. kolekcionaru za 375,000 dolara
Prije Lea Fendera, električne gitare od punog drveta bile su tek nešto više od igračke. Ali kada je dizajnirao svog Telecastera, prvu električnu gitaru te vrste, napravio je pravu revoluciju: ne samo da je srušio jednu zastarjelu tradiciju, već je postavio tehnička i estetska mjerila kojih se više-manje pridržavaju svi proizvođači gitara.
Dizajniravši većinu Fenderovih modela, zbog lošeg zdravstvenog stanja povukao se 1965. prodavši svoju kompaniju CBS-u. Nakratko se vratio 1971., kada je dizajn gitara zamijenio dizajnom pojačala.
Preminuo je od posljedica Parkinsonove bolesti.
Johnny Thunders
Rođen: 15. srpnja 1952., Leesburg, Florida
Preminuo: 23. travnja 1991., New Orleans, Louisiana
Posljednje počivalište: Saint Mary’s Cemetery, Flushing, New York
Gitara: Les Paul Jr., Kuća slavnih Rock and Rolla
Thunders je bio punokrvni punk-rock prototip, međutim nije se baš uspio proslaviti naslijeđem New York Dollsa ili Heartbreakersa. Kada je pošao tražiti inspiraciju u New Orleans, otvorio mu se čitav svijet novih narkotika koje još nije probao, pa je neobično što je John Anthony Genzale preminuo od obične kombinacije metadona i alkohola.
Steve Clark
Rođen: 23. travnja 1960., Sheffield
Preminuo: 8. siječnja 1991., London
Posljednje počivalište: Wisewood Cemetery, Hillsborough
Neupućenima se činilo da Steamin’ Steve Clark, najglamurozniji od svih članova grupe Def Leppard, živi svoj san. Ipak, daleko od svjetala pozornice bio je jedna od najizmučenijih duša rocka: vječiti i nikad nadmašeni nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja rješavao je alkoholom i drogama.
Stoga čudi da je jedan od najuspješnijih bendova 1980-ih. upravo na njegov nagovor izašao iz garaže i popeo se na pozornicu. On sam autor je nezaboravnih riffova iz “Another Hit and Run”, “Rock! Rock! Till You Drop” i “Photograph”.
Preminuo je u snu nakon što je prije odlaska na počinak lijekove protiv bolova zalio alkoholom. Pjevač Joe Elliot kasnije je kazao: “Bio je naš Steve, ali mi mu nismo mogli pomoći, nitko mu nije mogao pomoći”.
Bob Marley
Rođen: 6. veljače 1945., St. Ann, Jamaica
Preminuo: 11. svibnja 1981., Miami, Florida
Posljednje počivalište: Nine Mile, St. Ann, Jamaica
Gitara: Les Paul Special nalazi se u Marleyevom muzeju u Kingstonu
Prema riječima Timothya Whitea, autora knjige “Uhvati plamen” (odnosno “Catch a Fire: The Life of Bob Marley” u originalu), Robert Nesta Marley znao je, čak i predvidio svoju smrt u 36. godini života. Svojim je prijateljima kazao kako će svoju “One Love” misiju okončati s 33, a tri godine kasnije će umrijeti.
Nastrijeljen nekoliko puta, vjerojatno si je predviđao brzu i bezbolnu smrt, a ne sporu kao posljedicu raka. Posljednje počivalište pronašao je u mauzoleju, maloj tropskoj kućici na obroncima iznad sela Nine Mile, dva sata udaljenog od Kingstona.
Marc Bolan
Rođen: 30. rujna 1947., London
Preminuo: 16. rujna 1977., London
Posljednje počivalište: Golders Green Crematorium, London
Gitara: “Metal Guru”, custom-made aluminijska gitara s pogrešno mu ugraviranim imenom, nalazi se u Hard Rock Cafeu u Sydneyu.
Mark Feld bio je prvo član hippy folk-dua Tyrannosaurus Rex. Skrativši ime benda u T. Rex, prihvativši novo umjetničko ime i pojačavši gitaru ne na 10, već na 11, osvojio je vrhove britanskih top-ljestvica glam-rock himnama poput “Bang a Gong (Get It On)”.
Da se automobil kojim je upravljala njegova djevojka nije zabio u drvo, možda bi danas priča o Marcu Bolanu bila drugačija.
T-Bone Walker
Rođen: 28. svibnja 1910., Linden, Texas
Preminuo: 16. ožujka 1975., Los Angeles
Posljednje počivalište: Inglewood Park Cemetery, Inglewood, Kalifornija
Gitara: Gibson ES-series electric nalazi se u Kući slavnih Rock and Rolla
T-Bone Walker bio je prvi pravi ‘lead’ gitarist na svijetu, pionir električne gitare, ali i glazbenik čiji su stil (ne samo glazbeni, već i vizualni, točnije način držanja i sviranja gitare) kopirali mnogi rock i blues-gitaristi. Pjesma “Call It Stormy Monday” postala je njegov zaštitni znak.
Majstor akustičnog bluesa, Blind Lemon Jefferson, učio ga je svirati gitaru, no Aarona Thibeauxa Walkera više je privlačio zvuk one električne. 1970. nagrađen je Grammyem. Četiri godine kasnije preminuo je od moždanog udara.
Johnny Ramone
Rođen: 8. listopada 1948., Long Island, New York
Preminuo: 15. rujna, 2004., Los Angeles, Kalifornija
Posljednje počivalište: Hollywood Forever Cemetery, Hollywood, Kalifornija
Kao gitarist The Ramonesa, Johnny Ramone (John Cummings), postavio je temeljni predložak za punk-rock gitaru. Punk-bendovi nastali generacijama poslije klasika “Blitzkrieg Bop”, “Rockaway Beach” i mnogih drugih, inspiraciju još uvijek traže u njegova tri nabrijana akorda.
Nije bio ovisan o narkoticima; bio je pokretačka snaga benda, motor zahvaljujući kojem su opstali puna dva desetljeća. Upravo je Johnny 1996. rekao da je dosta te odlučio ispuniti davno obećanje dano samome sebi: stati na vrijeme dok je još dovoljno mlad da može uživati u postignutom.
Rak prostate ugasio mu je život u 55. godini života, a njegov nadgrobni spomenik besmrtna je slika za rock-povijest: motociklistička jakna, ‘lonkica’ na glavi i gitara Mosrite spremna kao napeta puška.
Randy Rhoads
Rođen: 6. prosinca 1956., Santa Monica, Kalifornija
Preminuo: 19. ožujka 1982., Knoxville, Tennessee
Posljednje počivalište: Mountain View Cemetery, San Bernardino, Kalifornija
Gitara: Custom-made Jackson Flying V nalazi se u Hard Rock Cafeu u Philadelphiji
Što se vrzmalo po glavi Randya Rhodesa to jutro 19. ožujka 1982. vjerojatno neće nikada biti poznato. Tijekom turneje s Ozzyem Osbourneom, unatoč strahu od letenja, prihvatio je poziv da se provoza zrakoplovom s Andrewom Aycockom. Aycock je bio osposobljeni pilot, ali i vozač njihovog autobusa.
Dio benda je spavao, no oni koji su bili budni svjedočili su trima niskim preletima malog jednomotorca iznad autobusa u bučnom pokušaju da probudi uspavanu ekipu. U četvrtom preletu lijevo krilo zrakoplova udarilo je u stražnji kraj autobusa. U nevjerojatnom odbijancu koji je uslijedio, zrakoplov je završio u garaži obližnje rezidencije i zapalio se.
Kolikim intenzitetom je gorio dovoljno govori podatak da su Rhoadsa identificirali zahvaljujući nakitu, a Aycocka tek uz pomoć zubnih kartona.
Freddie King
Rođen: 3. rujna 1934., Gilmer, Texas
Preminuo: 28. prosinca 1976., Dallas, Texas
Posljednje počivalište: Sparkman-Hillcrest Memorial Park, Dallas, Texas
Freddie King jednako se proslavio u dva različita blues-svijeta: teksaški blues i čikaški blues još pamte ‘nježan, ali muški’ stil krupnog dvometraša. Njegov utjecaj na rock i blues-gitariste jednostavno je nemjerljiv, ali nekako se najviše pamti Eric Clapton i obrada instrumentala “Hide Away”.
Kao šesnaestogodišnjak se preselio u Chicago. Otis Rush, Buddy Guy, Magic Sam i Freddie King bili su začetnici novih gitarista urbanijeg zvuka. Vrativši se u Dallas, Freddie King preminuo je u 42. godini života nakon srčanog udara, na vrhuncu svoje popularnosti.
Steve Gaines
Rođen: 14. rujna 1949., Miami, Florida
Preminuo: 20. listopada 1977., Gillsburg, Mississippi
Posljednje počivalište: spomen ploča nalazi se u Jacksonville Memory Gardens na Floridi
Gitara: Sunburst Fender Strat izložen je u Kući slavnih Rock and Rolla
Kada je 1975. gitarist Ed King napustio Lynyrd Skynyrd, bend mu je dugo pokošavao pronaći zamjenu. Kako to obično biva, pravi čovjek bio im je čitavo vrijeme ispred nosa: Steve Gaines, mlađi brat pratećeg vokala Cassie.
“Kada je Cassie došla i pitala smije li njezin brat zasvirati s nama, prasnuli smo u smijeh” prisjeća se gitarist Gary Rossington. Ispostavilo se da je Steve bio izuzetan gitarist, a dijelom zahvaljujući i njemu, album “Street Survivors” (1977.) mnogi su doživjeli kao kreativni vrh južnjačkih rockera.
Nekoliko dana nakon njegovog izlaska, u močvare Mississippija srušio se zrakoplov s članovima benda: poginuli su Steve i Cassie, te alfa i omega benda Ronnie Van Zant.
Albert King
Rođen: 25. travnja 1923., Indianola, Mississippi
Preminuo: 21. prosinca 1992., Memphis, Tennessee
Posljednje počivalište: Paradise Gardens, West Memphis, Arkansas
Gitara: Gibson V u vlasništvu je Dannya Perkinsa (Guitar Hall of Fame)
Stilski najkopiraniji gitarist svih vremena čiji je nastup najvjerojatnije ulijevao strah u kosti svakom relativno miroljubivom posjetitelju. Gotovo 2 metra visok i 115 kilograma težak bivši vozač buldožera neviđenim je, uvjetno rečeno, divljaštvom ‘kidao’ svoj Gibson Flying V.
Osobitost je bila u tome što je bio ljevoruk: uzeo bi gitaru za dešnjake i samo je zarotirao na drugu stranu bez diranja u žice. Raspored žica bio je naopak (bas žice bile su dolje, ne gore), no to mu nije smetalo da svira najopakiji blues koji je svijet ikada čuo.
Preminuo je od srčanog udara, a njegov epitaf (ujedno i naslov jednog od njegovih najboljih albuma) jednostavno kaže: “I’ll play the Blues for you”.
Cliff Burton
Rođen: 10. veljače 1962., Castro Valley, Kalifornija
Preminuo: 27. rujna 1986., Ljungby, Švedska
Posljednje počivalište: spomen-ploča na osnovnoj školi Marshall Elementary
Gitara (bas): Guild electric bass prodan 2004. na aukciji u njujorškom Hard Rock Cafeu
Cliff Burton bio je drugi basist grupe Metallica. Šarolikog znanja i klasične naobrazbe, svoje je kolege iz benda poučavao glazbenoj teoriji približavajući im i upoznavajući ih sa stilski različitim izvođačima: od Bacha do Pink Floyda. Jedan je od glavnih čimbenika selidbe benda iz Los Angelesa u San Francisco.
Poginuo je tijekom turneje po Švedskoj kada je vozač njihovog autobusa izgubio kontrolu nad vozilom na zaleđenoj cesti. Burton je izletio kroz prozor, a na njega se zatim prevalio i autobus.
Nakon kremiranja njegov je pepeo razasut po zaljevu San Francisca. Burtonova osnovna škola Marshall Elementary postavila je spomen-ploču njemu u čast.
Chet Atkins
Rođen: 20. lipnja 1924., Luttrell, Tennessee
Preminuo: 30. lipnja 2001., Nashville, Tennessee
Posljednje počivalište: Harpeth Hills Memory Gardens, Nashville, Tennessee
Zvali su ga “Mr. Guitar”, a drži rekord kao solo-izvođač s najviše snimljenih instrumentala u čitavoj glazbenoj povijesti. Njegov stil inspirirao je mnoge gitariste, a sam je lansirao karijere danas velikih i općepoznatih country-zvijezda.
Lead gitaru u hitu “Heartbreak Hotel” Elvisa Presleya svirao je upravo Atkins. U njegovom RCA Studiju B u Nashvilleu snimljeni su neki od najboljih albuma svih vremena.
Stevie Ray Vaughan
Rođen: 3. listopada 1954., Dallas, Texas
Preminuo: 27. kolovoza 1990., East Troy, Wisconsin
Posljednje počivalište: Laurel Land Cemetery
Gitara: Legendarna “Number One”, ’59 Strat sa ’62 vratom, pohranjena je u trezoru u Austinu
Priča je svima znana: u ponedjeljak, 27. kolovoza 1990., u helikopterskoj nesreći poginuo je 35-godišnji Stevie Ray Vaughan, jedan od najboljih blues-gitarista svih vremena. Večer prije nastupao je skupa s Ericom Claptonom, Robertom Crayom, bratom Jimmiem Vaughanom i Buddy Guyem. Kada je Claptonov menadžer potvrdio vijest o njegovoj smrti, suvremenici kažu da se tuga u Austinu i Dallasu mogla mjeriti jedino s tugom nakon smrti Buddya Hollya.
Uz nezaobilazne kolege glazbenike, na pogrebu se okupilo i 3000 obožavatelja koji su satima čekali na temperaturi od oko 40 stupnjeva kako bi odali počast svome idolu ostavljajući cvijeće, trzalice i druge simbolične predmete.
Posljednji od fanova bio je Doug Castor, 33-godišnjak u invalidskim kolicima koji je dva dana ranije iz Pittsburgha doputovao u Austin. Ondje je saznao da je pogreb u 320 kilometara udaljenom Dallasu. Njegov bi se put mogao nazvati i hodočašćem; na pogreb je zakasnio svega sat vremena.
Brian Jones
Rođen: 28. veljače 1942., Cheltenham, Engleska
Preminuo: 3. srpnja 1969., Hartfield, Engleska
Posljednje počivalište: Priory Road Cemetery, Prestbury, England
Gitara: Vox “Teardrop” nalazi se u londonskom Hard Rock Cafeu
Lewis Brian Hopkins-Jones izbačen je iz The Rolling Stonesa – koje li ironije – zbog pretjeranog uživanja u narkoticima. Iako je njegova smrt, utapljanje u bazenu, okarakterizirana kao nezgoda, tri desetljeća kasnije točne okolnosti njegovog preranog odlaska i dalje su obavijene velom tajne.
Je li ubijen ili ne i koju su ulogu imali sumnjivi građevinski radnici, pitanja su na koje se još treba odgovoriti.
Nekoliko dana nakon Jonesove smrti, Stonesi su održali nastup u Hyde Parku, a u zrak je poletjelo tisuće leptira u znak sjećanja na preminulog gitarista.
Shawn Lane
Rođen: 21. ožujka 1963., Memphis, Tennessee
Preminuo: 6. rujna 2003., Memphis, Tennessee
Posljednje počivalište: Memorial Park Funeral Home and Cemetery, Memphis, Tennessee
Gitara: Vigier Excalibur Supra, lokacija nepoznata
Legenda kaže da je Billy Gibbons (ZZ Top) pao s barskog stolca kada je čuo Lanea kako svira. Šarolikost njegovog stila i tehnike bila je produkt fasciniranosti sa svim i svačim: od klasičnih skladatelja i slikara, pa sve do elektronske glazbe i pop-zvijezda.
Kao petnaestogodišnjak započeo je svirati s country-rockerima Black Oak Arkansas, ali pamti ga se po osam albuma, mahom improvizacija, koji zorno prikazuju fuziju različitih glazbenih stilova, od bluesa do indijskih raga.
Preminuo je od upale pluća.
Duane Allman & Berry Oakley
Rođeni: 20. studenog 1946., Nashville, Tennessee; 4. travnja 1948., Chicago, Illinois
Preminuli: 29. listopada 1971., Macon, Georgia; 11. studeni 1972., Macon, Georgia
Posljednje počivalište: Rose Hills Cemetery, Macon, Georgia
Gitare: Flametop Les Paul u vlasništvu je Galadrielle Allman, ali izložen je u Kući slavnih Rock and Rolla; Gibson SG u vlasništvu je Grahama Nasha, a dobro proslavljen u “Little Martha” u posjedu je bivšeg Allmanovca Dickeya Bettsa
Bas: Oakleyev “The Tractor” u vlasništvu je Berrya Oakleya Juniora, također basista
Nakon što je gitarist Duane Allman poginuo u motociklističkoj nesreći, njegova se obitelj nije mogla dogovoriti gdje bi i na koji način trebao biti pokopan. Rasprava koja je trajala više od godinu dana zaključena je kada je Berry Oakley, basist grupe Allman Brothers, vozeći motocikl promašio zavoj i poginuo samo nekoliko ulica dalje od mjesta pogibije kolege iz benda.
Pokopani su jedan pored drugoga, grobovi su im posve identični. Nedaleko od njihovog posljednjeg počivališta nadgrobni je spomenik Elizabeth Reed, heroini njihovog instrumentala “In Memory of Elizabeth Reed”.
Glen Buxton
Rođen: 10. studenog 1949., Akron, Ohio
Preminuo: 19. listopada 1997., Mason City, Iowa
Posljednje počivalište: Evergreen Cemetery, Clarion, Iowa
Gitara: posljednji put viđena na pogrebu
Zahvaljujući riffovima Glena Buxtona, pjesme Alicea Coopera “I’m Eighteen” i “School’s Out” postale su iznimno uspješne. Kronični alkoholičar svojih nekoliko godina zvjezdanog statusa nije proveo kako bi bilo tko razuman očekivao: bend se raspao 1974., Porezna uprava postala je vlasnik njegovog doma, neuspješno se pokušao vratiti na pozornicu, a onda – jednako tako neuspješno – pokušao počiniti samoubojstvo.
Ulaskom u posljednje desetljeće prošloga stoljeća činilo se kako je Buxton napokon pronašao svoj mir, sreću i zadovoljstvo, no obolio je od upale pluća od koje je naposljetku i preminuo.
Na njegovom nadgrobnom spomeniku replika je omota albuma “School’s Out” i notni zapis uvodnog riffa. “School’s out forever…” pjevao je Alice Cooper.
Brad Nowell
Rođen: 22. veljače 1968., Long Beach, Kalifornija
Preminuo: 25. svibnja 1996., San Francisco
Posljednje počivalište: Westminster Memorial Park, Westminster, Kalifornija
Gitara: Nowellova “Brown Guitar” koju je sklepao tehničar Dan McDonald navodno je u vlasništvu obitelji
Svaki ovisnik ima svoju patetičnu priču, ali Nowellova je pri samom vrhu. Bio je gitarist i pjevač grupe Sublime kojem je 1996. sve polazilo od ruke. Stvorili su odanu bazu obožavatelja svog punk, funk i ska-zvuka, a s izdavačkom kućom MCA dogovorili snimanje debitantskog albuma. U privatnom životu slavio je rođenje sina, pa je uslijedilo i vjenčanje s dugogodišnjom zaručnicom.
Tjedan dana nakon vjenčanja predozirao se heroinom u sobi hotela. Prvijenac njegovog benda postao je senzacija, no Bradley James Nowell – suprug, otac, gitarist, te autor hitova “What I Got”, “Santeria”, “The Wrong Way” i u konačnici junkie – nije doživio njegovu premijeru.
Elmore James
Rođen: 27. siječnja 1918., Richland, Mississippi
Preminuo: 24. svibnja 1963., Chicago, Illinois
Posljednje počivalište: New Port Church, Ebenezer, Mississippi
Gitara: National semi-hollowbody electric čuva se u Kući slavnih Rock and Rolla
Svi blues-rock gitaristi koji su se pojavili šezdesetih godina prošloga stoljeća – Duane Allman, Johnny Winter, Eric Clapton, Peter Green i drugi – puno duguju Elmoreu Brooksu. Majstorstvo slide-tehnike i glas koji ledi krv u žilama bili su glavni adut učenika velikog Roberta Johnsona.
Elektrificirani klasik “Dust My Broom” postao je ogledni primjer američkim i britanskim blueserima. Kralj slide-gitare preminuo je nakon trećeg srčanog udara.
Velik je broj značajnih gitarista čiji su posmrtni ostaci kremirani. Većina urni nalazi se u obiteljskom okruženju, ali nekima je pepeo razasut na točno određena, pokojnicima važna i draga mjesta.
Urna Johna Entwistlea, basista grupe The Who, u obiteljskom je okruženju kao što su i urne Chucka Schuldinera (Death), Joea Strummera (The Clash) i Curtisa Mayfielda.
Pepeo Woodya Guthriea razasut je iznad Atlantskog ocena, a Georgea Harrisona u indijsku rijeku Ganges. Ganges je bio i posljednja želja Jerrya Garcie (Grateful Dead), stoga je jedan dio pepela razasut ondje, a drugi ispod mosta u San Franciscu, nedaleko njegove kuće. Paul Kossoff, gitarist grupe Free, kremiran je u Londonu, a pepeo mu je jednostavno razbacan po tratini u sklopu krematorija Golders Green.
Glasine kažu kako je pepeo Kurta Cobaina podijeljen: Courtney Love dio je raspršila iznad rijeke Wishkah, a dio zadržala za sebe. Ako ćemo vjerovati jednoj drugoj priči, čuvari urne Sida Viciousa njegov su pepeo odnijeli u Philadelphiju i rasipali ga po grobu Nancy Spungen, Sidove djevojke koju je basist Sex Pistolsa navodno ubio u naletu bijesa.
