Nakon što smo saznali koja su nam najbolja domaća/regionalna izdanja protekle godine, na red su došla inozemna izdanja u istoj kategoriji.
Do Božića ćete još moći pročitati koji su sve događaji obilježili 2016. kod nas i u svijetu, otkrit ćemo najbolje ovogodišnje domaće i strane izvođače, a nakon toga upoznati se s ufanjem godine i podijeliti pojedinačni godišnji izbor članova redakcije.
I pri izboru najboljih stranih ostvarenja držali smo se riječi ‘izdanje’ koja obuhvaća širi broj formata od razgovornog ‘albuma’. U obzir je dolazio sav novi materijal objavljen između 1. siječnja i sredine prosinca 2016. od kojih je redakcija portala Muzika.hr odabrala pedeset najboljih.
2) Nick Cave And The Bad Seeds – “Skeleton Tree“
“Ovo je album recitativa. U prvom je planu Nick Cave koji više izgovara riječi nego što ih pjeva, a The Bad Seedsi su tu da pjesme zaviju u prikladnu atmosferu. Zapravo, The Bad Seeds su uspješno izveli vlastitu demisiju: oni su se držali principa ‘važno je što ne odsviraš’, oni su apstraktni slikari kojima je genijalni šef rekao da stvaraju klaustrofobičnu, enigmatičnu, mračnu pozadinu, koja nije za svakoga, ni za svaku prigodu. Instrumenti ne sviraju, oni trepere, a Cave je običan čovjek, grešnik, koji se suočava s neizbježnim, pri čemu je izgubio strah da će izgubiti nešto jer je već ranije izgubio sve” (iz recenzije objavljene u rujnu)
3) Leonard Cohen – “You Want It Darker“
“Cohenov zagrobni glas, koji, što je stariji, to postaje sve sugestivniji dodatni instrument, u svakoj otpjevanoj noti Cohen dodaje kilometre svoje mudrosti i želje za životom i emotivnim ispunjenima. Cohen nije princ tame, Cohen čezne za bogatstvom čuvstava. Osobno mi se čini, njegov depresivan ton nije u tome što ga je netko razočarao ili iznevjerio, nego je u tome što bi htio još mnogo toga emotivno doživjeti, a svjestan je da to nije moguće. Iako njegove najnovije izjave o očekivanju skore smrti izazivaju zabrinutost i bojazan, album “You Want It Darker” dokazuje da je stari bard i dalje u vrhunskoj formi kao da je u naponu životne snage. Ako je ovo Cohenov labuđi pjev, teško da je bolji mogao snimiti.” (iz recenzije objavljene u listopadu)
4) Deftones – “Gore“
“2016. godina je, a oni i dalje slijede svoj zvuk i još jednom u grob trpaju sve bendove s kojima su dijelili period početaka. Nisu oni prvi koji su miješali stilove, nisu prvi koji su lijepe melodije začinili 8-žičanim gitarama (a po novom i 6-žičanim basevima koje je prigrlio Sergio Vega), nisu prvi koji su svoj nesavršeni pristup sviranju estetski ukrasili bez producentskih poliranja… Ali su u tome prokleto najbolji.” (iz recenzije objavljene u travnju)
5) King Gizzard and the Lizard Wizard – “Nonagon Infinity“
“Zamislite si najranije psihodeličare i progresivce. Sad tome nadodajte najmodernije psihodeličare i progresivce, te tome nadodajte ogromnu količinu haluciogenih droga. Ako ste uspjeli, to je to, to je album “Nonagon Infinity”. Album je s razlogom ostavljen u retro štihu, pa sve zvuči kao da je nastalo prije par desetljeća, ali je sasvim jasno da je ovo prava oda ranom psihodeličnom i progresivnom rocku iz rakursa garažnih punk rockera koji su spremni eksperimentirati sa svojim zvukom. Kad pogledamo stvari tako, dolazimo do sasvim jasnog zaključka da su King Gizzard & the Lizard Wizard odličan bend koji zna napraviti pravu stvar, uvijek su iznova novi i svježi, ekspresivni i eksplozivni u ovom slučaju.” (iz recenzije objavljene u kolovozu)
6) Michael Kiwanuka – “Love & Hate“
“Većina pjesama je čeznutljivog, melankoličnog ugođaja i stihova. Kiwanukin vokal nije najimpresivniji koji ste čuli, ali je sasvim kompetentan i on unosi puno emocija u svaku riječ. Talent i soul definitivno teku venama Michaela Kiwanuke. U ovom konfuznom vremenu preobilja informacija, u kojem se život proživljava i inspiracija pronalazi u virtualnom svijetu podjednako kao i u onom stvarnom, lako je razumjeti nesigurnost i preispitivanje vlastite iskrenosti glazbenika njegovog profila. Srećom je pronašao malu pomoć prijatelja koji su ga usmjerili na pravi put.” (iz recenzije objavljene u studenom)
7) Iggy Pop – “Post Pop Depression“
“Iggy i dalje suvereno jaše prostranstvima rock glazbe u potrazi za novim umjetničkim oazama. Ovog puta pronašao ju je u genijalnom Joshu Hommeu, pokretačkoj sili stoner rock velikana svima poznatih pod imenom Queens of the Stone Age. Iggy nam aktualnim albumom daje nadu u rock koji možda nije savršen, no itekako je hrabar, iskren i zanimljiv. On je neodoljivo luda zvjerka koja poput Bowiea neće posustati do samog kraja, a posljednje će mu riječi valjda biti: “Jebite se, svi vi lažni smradovi”. ” (iz recenzije objavljene u ožujku)
8) PJ Harvey – “The Hope Six Demolition Project“
“Znatiželjnicima je omogućila klasični voajeristički uvid u stvaralački proces u sklopu performansa/izložbe “Recording in Progress” u londonskoj Somerset House od 16. siječnja do 14. veljače 2015., impresije s putešestvija od ‘periferije prema centru’ na ruti Kosovo – Afganistan – Washington iskoristila je kao radni materijal za buduće stihove, te je u suradnji s fotografom i redateljem Seamusom Murphyem objavila i zbirku poezije “The Hollow of the Hand”. Jednostavno, ponudila je ‘višak’ Polly Jean i izazvala kontroverznu maglicu političkih implikacija. Terenske vježbe iz kreativnog pisanja odjednom su zadobile prosvjetiteljski predznak: u svojim zrelim godinama, PJ odlazi u svijet kako bi na ulicama različitih država, nacija ili kultura, osjetila neposredno protjecanje života, a zatim nam obogaćena tom spoznajom, gotovo dokumentaristički precizno, očitala lekciju iz kapitalizma i geopolitike.” (iz recenzije objavljene u travnju)
9) Opeth – “Sorceress“
“Opethov dvanaesti studijski uradak jedan je od najiščekivanijih metal albuma ove godine, premda se u konačnici radi o prog rock albumu. “Sorceress” je korak dalje u glazbenom istraživanju. Predvidivo je u slučaju Akerfeldtovih pjesma samo i jedino nepredvidivo. Otkrivanje struktura pjesama i dalje je uzbudljivo, a pri svakom sljedećem slušanju u pjesmama se nešto novo primijeti i čuje.” (iz recenzije objavljene u listopadu)
10) Radiohead – “A Moon Shaped Pool“
“Većina novinara je veliku prašinu digla prije nego smo čuli i jedan ton s novog albuma Radioheada, a nekima je i cvrkut glinene ptice bio dovoljan da zaključi kako nas čeka novo glazbeno remek-djelo britanske petorke.” (iz recenzije objavljene u svibnju)
11) Ray LaMontagne – “Ouroboros“
“Novije će generacije ljubitelja glazbe vjerojatno povući paralelu između LaMontagneova vokala i također nježnog, specifičnog glasa Sama Beama iz benda Iron & Wine. No, to je već poznata stvar, a i umjesto da ovdje unedogled uspoređujem ovog talentiranog kantautora iz New Hampshirea s ostalim glazbenicima, jednostavno ću napisati: ‘Uživajte u ovom rijetko dobrom i originalnom kantautorskom radu i dopustite da vas ovaj lagano tripoidan album odvede u jednu posve novu dimenziju svijesti.’ Zvuči kao da pretjerujem, no vjerujte mi – “Ouroboros” je djelo koje ima tu snagu koja transcendira iz čisto auditivne u duhovnu sferu pojedinca.” (iz recenzije objavljene u rujnu)
12) Bon Iver – “22, A Million“
“Bon Iver ovim albumom će vršiti eksperiment, postizat će svoju genijalnost stvarajući glazbu koja će nositi daške prvotnog folka po kojem su svojstveni, a zatim će odrješito skretati u neki novi neistraženi smjer elektronike, te time postizati nešto što je na trenutke na samoj granici snošljivosti. No, takva odluka o eksperimentiranju s elektronikom nije nešto što kod Bon Ivera, točnije Justina Verona čudi, zapravo je to vrlo logičan odabir jedne tako osebujne osobe koja ostavlja dojam jednog konstantnog nemira, a što se onda neminovno mora odraziti u njegovom radu. Osoba je to koja ne može biti i nikad nije zadovoljna osrednjošću, granice su tu da se prelaze, a sve postoji da bi se dalje istraživalo, dobivalo nova naličja i ulazilo u nove dimenzije. Zato ni sami nazivi pjesama nisu obični, i u njima je ‘igra’, rekla bih Bon Iver psiho test za svakog slušača, prvi korak za selekciju fanova. Ako vam već tu ne digne tlak, sasvim sigurno ćete naći zajednički jezik kad se budete slušali. (iz recenzije objavljene u listopadu)
13) Blood Orange – “Freetown Sound“
“Dev Hynes aka Blood Orange na svom trećem albumu uvjerljivo potvrđuje svoju kreativnu snagu i velikim slovima upisuje “Freetown Sound” visoko na ljestvicu najboljih ovogodišnjih izdanja alternativne R&B glazbe. Kao i njegovi prethodnici, “Freetown Sound” je u osnovi pop album nadograđen eksperimentiranjem s raznim stilovima R&B-a, synthpopa, funka i soula. Sedamnaest besprijekorno isprepletenih pjesama traje skoro sat vremena i prezentira najbolje od Hynesa kao glazbenika, tekstopisca i producenta. Hynes je svjestan na što je ovaj svijet pao, svjestan je nepravde i zla, ali odbija osvetu i mržnju i svoju energiju usredotočuje na ljubav i šalje svijetu svoju poruku mira.” (iz recenzije objavljene u rujnu)
14) Warpaint – “Heads Up“
“Album bi bilo šteta preslušavati bez dobrih slušalica ili razglasa s kvalitetnim basom, jer su bas linija i bubnjanje Stelle Mozgawe glazbeno najvrjedniji dijelovi ovog izdanja. Ostalo je poprilično ‘been there, done that’ kategorija, ali ne nužno na negativan način jer cure iz Warpainta su s ovim uratkom gotovo usavršile svoj stil i u mnogočemu ga unaprijedile od vremena svog prvijenca čineći “Heads Up” poprilično samouvjerenim izdanjem.” (iz recenzije objavljene u studenom)
15) The Rolling Stones – “Blue & Lonesome“
“Vijest da će prvi studijski materijal Stonesa nakon “A Bigger Bang” iz 2005. godine, biti album sastavljen u cijelosti od obrada starih blues stvari je signalizirala da su i Stonesi još jedni predstavnici stare garde koji su u završnoj fazi karijere ostali bez ičega novog za reći, pa su pribjegli obrađivanju ‘standarda’. Blues je njihova prva ljubav, te smo nekako znali da će joj se nakon svih tih godina kad tad vratiti i to su upravo napravili s “Blue And Lonesome”. Vrativši se na sam izvor vlastite inspiracije, uspjeli su rekreirati dobar dio stare magije, ali i dodati patinu nagomilanog iskustva, te su nasuprot očekivanjima skeptika (poput mene) s ovim album održali pravu lekciju iz bluesa i dokazali da kad rade ono što vole, to još uvijek mogu biti Stonesi koje volimo.” (iz recenzije objavljene u prosincu)
Ostatak liste čine:
16) A Tribe Called Quest – “We Got It From Here…”
17) Car Seat Headrest – “Teens of Denial“
18) Frank Ocean – “Blonde”
19) Angel Olsen – “My Woman“
20) Metallica – “Hardwired To Self Destruct“
21) Poliça – “United Crushers”
22) Architects – “All Our Gods Have Abandoned Us“
23) Yello – “TOY”
24) James Blake – “The Colour in Anything”
25) Underworld – “Barbara Barbara, We Face A Shining Future”
26) Abbath – “Abbath”
27) case/lang/veirs – “case/lang/veirs“
28) Katatonia – “The Fall Of Hearts”
29) Damien Jurado – “Visions of Us on the Land“
30) Wovenhand – “Star Treatment”
31) The Avalanches – “Wildflower”
32) The Dillinger Escape Plan – “Dissasociation”
33) Cigarettes After Sex – “K.”
34) Darkthrone – “Arctic Thunder”
35) Anderson .Paak – “Malibu”
36) The Cult – “Hidden City“
37) Megadeth – “Dystopia“
38) Amon Amarth – “Jomsviking“
39) Jacob Collier – “In My Room”
40) John K. Samson – “Winter Wheat”
41) Dope Lemon – “Honey Bones”
42) My Jerusalem – “A Little Death“
43) D. D Dumbo – “Utopia Defeated”
44) Emma Ruth Rundle – “Marked For Death“
45) James – “Girl At The End Of The World”
46) Railway Gamblers – “Shadow of the Moon“
47) Teenage Fanclub – “Here”
48) Amber Arcades – “Fading Lines”
49) Jim James – “Eternally Even”
50) Kikagaku Moyo – “House In The Tall Grass”
– Najbolja domaća/regionalna izdanja 2016. –
