Ima neka tajna veza između pop-muzike i mjuzikla.
Potrebna je pijevna melodija, zanimljiv tekst s kojim se lako poistovjetiti, i jednostavna, ali ne i banalna muzika, koja će u svojoj cjelini imati ono nešto da uđe u uhu i izazove emocije.
Teške teme se u mjuziklu i/ili pop-muzici doziraju ili zaobilaze, no za razliku od pop-pjesme, u mjuziklu se uglavnom poštuje pravilo ‘sretnog kraja’. 
Elton John, Anderson i Ulvaeus iz grupe ABBA, Queenovci, Madness samo su neki od pop-muzičara, odnosno autora koji su se otisnuli u vode mjuzikala, a kod nas je najuporniji u tome Neno Belan, koji je komponirao pjesme za mjuzikl “Matilda” (režija Nine Kleflin i libreto Marijane Nole, praizveden prošle godine u Šibeniku), koji je jedan od tri u njegovoj karijeri (druga dva su “Buratino” i “Čarobnjak iz Oza”), no sudeći po recentnoj izvedbi u zagrebačkom HNK, vjerojatno ćemo upravo za “Matildu” najviše čuti. 
Doduše, ona druga dva nisam gledao, a “Matilda” svojom kvalitetom zaslužuje da se nešto o njoj malo više kaže, a ako su “Buratino” i “Čarobnjak iz Oza” dobri kao “Matilda”, Belan će biti jedan od rijetkih u svjetskim razmjerima koji je uspješno svoju karijeru prebacio na dva kolosijeka.
Radnja “Matilde” je smještena u Šibenik, gdje djevojčica Matilda živi u idealnoj obitelji oca krkana i majke koja više brine o šminki nego o svom jedinom djetetu. Matildin polazak u školu se izmjenjuje s momentima ushita i traume (fantastičan Damir Lončar u ulozi zle školske ravnateljice), a na kraju, u borbi između dobra i zla, gdje je dobro predstavlja školu, čitanje, razmišljanje, razumijevanje, drugarstvo, a zlo zatucanost, prevaru, nemoral, život od danas do sutra i na tuđi račun, pobjeđuje dobro.
I ako vam se čini da bi možda ovaj mjuzikl mogao išta docirati ili suhoparno tumačiti, varate se. Nježan i nenametljiv od prve do posljednje sekunde, mjuzikl pripovijeda na djeci razumljivom, a odraslom na nezatupljujućem jeziku priču o važnosti učenja i o spremnosti da se bude generator promjene nabolje. Čak i najzadrtiji cinici bit će razoružani dječjom toplinom, a muzika Nene Belana je logična nadogradnja. “Matilda” poručuje djeci da glupost i nepoštenje nisu cool, a takvu poruku s vremena na vrijeme trebaju čuti i odrasli.
“Divne li čarolije“, “U dobro ja vjerujem“, “Kad odrastem, bit ću dijete“, “Ja bit ću tu” i zaključna tema “Dječji svijet” imaju šanse izboriti se za svoj život i mimo mjuzikla. Riječ je i o dobro pametno napisanim, decentno komponiranim i lijepo otpjevanim pjesmama, a čak i disonantna “Disciplina”, koja, kad se sluša na CD-u s pjesmama i muzikom iz “Matilde”, zvuči kao da je ‘promašila ceo fudbal’, pardon mjuzikl, u kontekstu predstave, u kontekstu dasaka što život znače, ne samo da ima svoje mjesto, nego je jedan od najzabavnijih trenutaka cijelog mjuzikla. To je dobar primjer zašto je nezahvalno recenzirati muziku iz filma/predstave ako nismo gledali film/predstavu.
Ovakav su projekt prepoznali mnogi poznati pjevači s hrvatske glazbene scene, pa tako rame uz rame pjevaju, na pripadajućem CD-u, Marijan Ban, Zorica Kondža, Maja Posavec, Luka Nižetić, Oliver Dragojević, Davor Gobac, Jelena Rozga i Vanna – i svi su do jednog pogodili traženi karakter.
Ostaje nam da vidimo kako će se “Matilda” provesti po hrvatskim (i zašto ne i regionalnim) kazalištima. We don’t need no education? How yes no!
