Karlovačko RockOff predstavlja Bobu Kneževića

Muzika.hr - Glasno i jasno!
243

Bobu Kneževića većini koji su čuli za Youtube ne treba puno predstavljati.

Autor dva kolosalna hita “Dominik” i “Co to maš” na sceni djeluje već skoro deset godina te je kroz svoj glazbeni rad skupio brojne poklonike. Njegov stil krasi humor i pričanje najšarolikijih priča kroz svoje pjesme na sebi svojstven način. Poznat i kao crtač stripova te pisac, ali prije svega vrhunski zafrkant, Bobo je pjesmom “Ninočka” impresionirao žiri Karlovačko RockOff festivala. S Bobom smo proveli jedno ugodno popodne ususret njegovog nastupa na našem rooftopu.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom u karijeri?

Pa najvećim uspjehom smatram to što se bavim glazbom.

Na koji način je okolina u kojoj si odrastao i stasao utjecala na tebe i tvoju glazbu?

Pa neminovno da okolina u kojoj sam živio i odrastao je utjecala na mene. Oblikovalo me, formiralo me, kulturološki i glazbeno. Utjecaj na mene je imala ekipa iz kvarta oko mene, ponajviše zbog toga jer je bilo dosta muzike. Svi su nešto svirali, cure su svirale klavire a momci uglavnom gitaru, to je bila jedna pravilna raspodjela. A od bendova, tu su Azra, Film. Novi val definitvno a od stranih ima tu dosta toga.

Kad predstavljam bendove volimo navesti par izvođača za koje, ako ekipa sluša, znamo da ćeš im se svidjeti i ti. Koja bi to bila tri izvođača koje, ako čitatelj sluša, može bez straha poslušati tebe i znati odmah da će mu se tvoja glazba svidjeti?
Pa izdvojio bih Zbogom Brus Li. Oni imaju poprilično sličnu glazbenu formu izražavanja kao i ja. Tekstualno to su skoro svi punkeri i reperi. Tekst koji volim gurati u svoje pjesme je više punkersko-reperski nego mainstream rock i pop. Aranžmani su rock i pop a tekst je više angažiraniji. Možda Postolar Tripper? A od stranih Frank Zappa.

Voliš pričati priče kroz svoje pjesme, kao i u najnovijem singlu “Ninočka”. Zašto baš ‘storytelling’ forma?

Pa zato što je to meni na neki način najbliže. Uvijek sam naginjao literarnoj strani i to mi je nekako najlakše raditi na taj način – pune slike davati nego metaforičke. Nije toliko hermetično kad pričaš priču, jer te može poslušat i sedmogodišnjak i čovjek od sedameset godina sa istim razumijevanjem.

Muziku podržava

Gdje crpiš ideje za pjesme? Osobni događaji? Kako je nastala “Ninočka”?
Ma nije, nikad nisam razmišljao o ideji i inspiraciji. Imaš samo trenutak kojeg uloviš u tom trenutku, upakiraš ga najbolje što znaš i što je manje Photoshopa, to pjesma bolje zvuči. Ne tražim inspiraciju kroz neke kontemplacije, meditacije ili bilo što drugo, jednostavno vidiš stvari i uključiš ih u svoje tekstove. Postoje dva načina, kumulativni i instant. Kumulativni je kad nešto vidiš nekad pa se onda nakon određenog vremena pojavi, možda kao klinac pa izađe nenadano kasnije pa si misliš “a tu si majku ti” (smijeh). A ima i instant šljuca kad nešto vidiš taj tren, i odma ga zvekneš. Oba načina su djelotvorna i dobra.

A “Ninočka” je više ironija u samome tekstu, poruka je da ljubav nema granica. Globalno smo selo zbog interneta i modernih načina povezivanja, i Meksikanac može bez problema ljubiti Ruskinju i odvesti je u Tokijo.

Je li humor nešto što je nastalo organski s vremenom ili si odmah u to krenuo s namjerom?

U tome sam se odmah našao još kao klinac. Ali ono što se ne zna, odnosno manje je poznato čak i meni bliskim ljudima, ja imam i ozbiljnijih i težih pjesama ali one jednostavno ne nalaze mjesta na albumu s ovakvim pjesmama. Pod nekim alter egom ću jednog dana izdati i te pjesme. Bilo bi nenormalno da je svaki dan veselje i smijeh. I klaun pusti suzu, a i najtužniji čovjek ima sretan dan. Kad pišeš pjesme onda ih pišeš jer su one proizvod nekih tvojih opažanja ili emocija. Nekad si ljut, nekad sretan ali bitno je da to izbaciš i da radiš na tome.

Planiraš li nešto tako drugačije u skorije vrijeme?

Pa već radim nešto na tome, ali zasad će sve ostati u ovom formatu u kojem sam to radio. Ne bih radio nikakva obećanja jer se ona često izjalove.

Što slušaš u zadnje vrijeme?
Dosta dugo ima da sam prestao slušati neku mainstream glazbu. Slušam dosta organsku glazbu, havajci na ukuleima, volim slušat indijance dosta iako ih ne razumijem što pričaju ali su mi jako fora. Ne slušam baš nešto moderno trenutno.

Da postaneš predsjednik Hrvatske, koja je prva stvar koju bi napravio?

Nikad nisam o tome razmišljao (smijeh). Vjerojatno bih pokušao ispoštivat najgoru sirotinju u prvom potezu, a poslije bi vidio. Možda bi me odma sredili vanjski suradnici i ulagači pa bih odmah bio mali miš, ali do onda bih definitivno pomogao sirotinji to je 100%.

Jesi li bio na nekom koncertu koji te je baš oduševio u zadnje vrijeme?
Pa bio sam na Rambo Amadeusu i Tadiću u Mimari. To je bilo fantastično, ludnica! Samo gitara i recitacije. Taj prostor daje specifičan filter i bilo je vrlo impresivno zvučno i vizualno, bez efekata i buke koja danas po defaultu prati velike koncerte.

Koje ti je najdraže mjesto za svirku?
KSET i Purgeraj. To su mi dva prostora koja su mi iznimno bliska.

S kim bih od glazbenika partijao 24 sata da možeš?

Pa partijam ja već s mnogim glazbenicima 24 sata (smijeh). Ali tu je legija izvođača koji su mi interesanti. Htio bih se družit s Leonardom Cohenom, popit kavu možda zapartijat ako je on za to. Ili možda Mark Knopfler. Uglavnom netko iz reda kantautora. Meni party može biti samo dobro druženje i razmjena nekog iskustva.

Muziku podržava
Stisni